Nepostojanim nazivamo ono a koje se javlja kao pretposlednji glas u osnovi na čijem je kraju grupa suglasnika, u nominativu i akuzativu jednine (kada je u nastavku nulta morfema) i/ili u genitivu množine (kada je u nastavku -a).
Nepostojano a se javlja u nominativu jednine (i u akuzativu, kada je jednak nominativu) imenica muškog roda u promeni imenica kada se množina završava na –ovi ili -evi, npr. bubanj (gen. bubnja, mn. bubnjevi), ritam (gen. ritma, mn. ritmovi), orao, petao (gen. orla, petla, mn. orlovi, petlovi).
U nominativu i akuzativu jednine imenica ženskog roda na –o koje je nastalo od –l, kao misao, zamisao (gen. misli, zamisli, mn. misli, zamisli).
Nepostojano a se javlja i u nominativu jednine i genitivu množine imenica muškog roda kao borac, krivac, početak (gen. mn. boraca, krivaca, početaka; dat. i lok. borcu, krivcu, početku; nom. mn. borci, krivci, počeci itd.
Imenice sa sufiksom –lac imaju nepostojano a samo u nominativu jednine i genitivu množine (posetilac, posetilaca). U svim drugim oblicima tih imenica nema nepostojanog a, a l ispred c prelazi u o (posetiocu).
Nepostojano a se javlja u genitivu množine nekih imenica muškog roda stranog porekla kao koncert, patent, student: gen. množne: koncerata, patenata, studenata.
Javlja se i u genitivu množine imenica srednjeg roda čija se osnova završava suglasničkom grupom. Takve su imenice u srednjem rodu staklo, rebro, pismo, sredstvo, koplje itd. (gen. množine stakala, rebara, pisama itd.).
Takođe i u genitivu množine imenica ženskog roda čija se osnova završava suglasničkom grupom: basna, devojka, sestra, trešnja, crkva itd. (gen. množine basana, devojaka, sestara, trešanja, crkava itd.).
Nepostojano a se javlja u nominativu jednine muškog roda prideva, u neodređenom vidu: čudan (čudna, čudno), dobar (dobra, dobro), tanak (tanka, tanko).
O određenom i neodređenom vidu prideva pročitajte ovde.
Tako i kod pridevskih zamenica , npr. sav (sva, sve), takav (takva, takvo), i kod broja jedan (jedna, jedno).
Nepostojano a se dodaje predlozima s, k, uz, niz, kroz kada stoje ispred reči s kojom bi inače obrazovali teško izgovorljivu kombinaciju suglasnika: sa školom, ka gradu, niza stranu, uza zid, kroza zid i sl.
Predrag Piper, Ivan Klajn, Normativna gramatika srpskog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2014.