Izgovor glasa j zavisi od susednih glasova u reči. U različitim kombinacijama ovaj glas se bolje ili slabije čuje. Osim toga, glas j može biti deo strukture reči ili nastaje kao prelazni glas između dva samoglasnika. Otuda veliki broj nedoumica u vezi sa pisanjem ovog glasa.
Kada j treba pisati a kada ne treba određuje pravopisna norma.
Suglasnik j se piše između samoglasnika i-a, i-e i i-u. Ovo važi za osnovne reči, za padežne i glagolske nastavke, pozajmljenice i prilagođeno pisanje stranih imena, osim na prepoznatljivom spoju složenih reči:
I-A: avijacija a ne aviacia, armija a ne armia, medijapan a ne mediapan itd.;
I-E: dijeta a ne dieta, dosije a ne dosie, premijer a ne premier, žirijem a ne žiriem;
I:U: trijumf a ne triumf, pijuk a ne piuk, podijum a ne podium.
Glas j se ne piše između samoglasnika i-o, osim u slučajevima kada je j deo osnove: avion a ne avijon, radionica a ne radijonica, prionuti a ne prijonuti itd., ali zmijom ne zmiom, Srbijo a ne Srbio i sl.
Ne umeće se j između i-o ni kada su preuzeti gotovi modeli stranih reči: ambiciozan, istoriografija, evolucioni, impresionizam, komediograf, proporcionalan i sl., mada se na osnovne reči primenjuje opšte pravilo (pisanje j između ia): ambicija (ambicije, ambiciji…), arterija, istorija, evolucija, potencija, komedija, misija itd.
Dakle, imenica radio se po padežima menja na sledeći način: radio-radija-radiju-radio-radio-radiom-radiju.