Norma standardnog srpskog jezika prihvata oba oblika, ali daje prednost obliku srećan.
Pravopis srpkoga jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2010. godina, na strani 39; t. 23a: „Razjednačavanjem grupe ćn u srećni, srećno, srećnik, srećnica dobijeni su oblici sretni, sretno i sl., a promena je prenesena i u sretan. Mada norma priznaje dubletizam srećan i sretan – prednost treba davati oblicima sa ć.”
Oblik srećan uobičajen je na istoku našeg govornog područja.
Oba oblika su nastala od gagola sretati (se). Prvo je od osnove ovog glagola i odgovarajućeg sufiksa sačinjena imenica sreća. Ona je karakteristična za južnoslovenske jezike. Ostali slovenski jezici zadržali su staru, praslovensku reč (up. rusko sčastьe).
Od imenice sreća sagrađen je pridev srećan, koji je glasovnim promenama preoblikovan u sretan. Ovaj oblik se samo u muškom rodu podudario sa trpnim pridevom sretan (onaj koga sreću).
Pravopis srpskoga jezika, treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Matica srpska, Novi Sad, 2020.
Rada Stijović, Jezički savetnik, drugo izdanje, Čigoja štampa, Beograd, 2015.
Živo me zanima kod to sad pokušava da izjednači…?
Ja sam veoma srećna ali ne mogu da prihvatim čestitku poput ove: “Sretne materice!” Srpskohrvatski i hravatskosrpski su se uvek razlikovali!
Pripadam grupi od preko miliona…srpskog naroda gde se koristi reč SRETAN.
Da li moramo to menjamo.
Sremica ne priznaje ni Maticu srpsku?