Reč ala dolazi nam iz turskog jezika – zmija, zmaj. Odnosi se na proždrljivo, mitsko biće, slično zmaju, neman, čudovište.
Pravilna su oba oblika, i ala i hala, premda je prvi uobičajeniji.
Takođe: alva i halva, ajvar i hajvar, alka i halka, alas i halas, amajlija i hamajlija, amam i hamam, amalin i hamalin, alo i halo…
Više o gubljenju/čuvanju glasa H u srpskom jeziku pročitajte ovde.