Neposredno posle smrti Ive Andrića, 13. marta 1975. godine, odlukom Skupštine grada Beograda ustanovljen je Spomen-muzej Ive Andrića, kao muzej u sastavu Muzeja grada Beograda.
Andrić se 1958. godine, nakon sklapanja braka s Milicom Babić, preselio iz Prizrenske 7 u zajednički stan u Proleterskih brigada 2a (danas Andrićev venac 8).
Stambeni prostor površine 144 m2 uslovno je podeljen na tri celine – autentični prostor, koji obuhvata ulazni hol, salon i Andrićevu radnu sobu, i izložbeni prostor muzejske postavke dobijen adaptiranjem dve spavaće sobe. Posebnu celinu čine radne kancelarije kustosa i vodiča i muzejski depoi, koji su smešteni u adaptiran prostor nekadašnjih pomoćnih sprostorija – kuhinje, devojačke sobe, kupatila i degažmana.
Ulazni hol
Ulazni hol Velikim delom je sačuvao svoj prvobitni izgled i namenu. Izdvaja se bista Ive Andrića na postamentu, rad Sretena Stojanovića u bronzi iz 1952. godine, i jedan od najbolje izrađenih Andrićevih portreta. Otvorena polica za knjige, sa obimnim tomovima domaćih i stranih rečnika i enciklopedija, i beletrističkih izdanja na francuskom, nemačkom i engleskom jeziku, već na samom ulazu ukazuje da će knjiga biti eksponat kome su drugi podređeni. To je ujedno i početak bogate pripovesti o nobelovcu. U dubini ulaznog hola, prostor se otvara i račva prema izložbenoj postavci i salonu.
Salon
Enterijer salona, s velikom terasom i pogledom na dvorišni zid gusto obrastao bršljanom, odaje istančan ukus i prefinjenost bračnog para Andrić, od kojih su oboje, svako na svoj način, bili u službi umetnosti – književnosti i teatra. Na jednom od zidova salona izdvaja se markantan portret njegove supruge Milice, rad slikara Milenka Šerbana, koji je izložen tek 1975. godine, nakon Andrićeve smrti.
Slike izložene u salonu deo su bogate kolekcije sačuvane u Andrićevoj zaostavštini, i u velikom broju su pokloni samih umetnika ili državnih institucija. Među njima su najznačajnija imena jugoslovenskog i srpskog slikarstva HH veka – Petar Lubarda, Peđa Milosavljević, Petar Omčikus, Milo Milunović, Roman Petrović, Miha Maleš, Nikola Bešević, Ignjat Job, Kosta Hakman, Nikola Graovac, Stojan Aralica, Mirko Počuča, Nedeljko Gvozdenović, Leposava St. Pavlović, Zuko Džumhur, Voja Stanić. Mnogi radovi su signirani posvetama slikara-autora Ivi Andriću.
Andrić je goste primao isključivo u ovom prostoru, a njegova radna soba bi ostajala zatvorena, gotovo nedodirljiva za svet spolja i posetioce.
Radna soba
Prostor u kojem je Andrić vodio svoj najličniji, najskrovitiji život, predstavlja svakako i najzanimljiviji deo muzeja. Zbog osetljivosti materijala koji je izložen u otvorenom enterijeru sobe, u nju se ne ulazi dublje od ulaznih vrata. Enterijerom dominira biblioteka, smeštena na tri zida, na otvorenim policama i u ugaonu zastakljenu policu. Sekreter izrađen u stilu austrijskog klasicizma s početka HIH veka, stojeći pult Luj HVI i pisaći sto od pune hrastovine u stilu neorenesanse, na kome su naliv-pero i otvorena sveska sa Andrićevim rukopisom, simbolizuju atmosferu stvaranja, čitanja, beleženja i posvećenosti književnom radu.
Sabrana dela Getea na nemačkom i Balzaka na francuskom jeziku, u luksuznom kožnom povezu i odličnom izdanju, dela Vuka St. Karadžića i narodne književnosti, čuvena Prosvetina edicija, Biblioteka velikih romana, veliki broj naslova iz oblasti istorije i istorije umetnosti, tomovi enciklopedije Larousse, i bogat izbor domaćih i stranih rečnika i lingvističkih studija, jesu Andrićeva obavezna literatura. Izdvajaju se i primerci bibliofilskih i fototipskih izdanja stare srpske književnosti, knjiga sa ekslibrisom, s posvetama književnika, prevodilaca i izdavača Andriću, čiji su autori Klod Avlin, Luj Aragon, Aleksandar Belić, Miodrag Bulatović, Aleksandar Vučo, Marko Ristić, Oskar Davičo, Vladan Desnica, Aleksandar Deroko, Ilja Erenburg, Gun Bergman, Leonid Leonov, i još stotinak drugih. Kao stara i retka knjiga, dragoceni su primerak Justinijanovog zakonika (Codicis Iustiniani) iz 1602, i bogoslužbeni Minej kneza Mihaila Obrenovića, štampan u Beogradu 1848. godine, koji osvetljavaju pisca i kao antikvara starih rukopisa.
Knjižni fond Andrićeve biblioteke sadrži 4502 bibliografske jedinice, prema popisu Muzeja grada Beograda iz 1985. godine, u koji su dodatno, u odnosu na popis iz 1975. godine, uvrštena i Andrićeva dela na srpskom jeziku, prevodi na strane jezike, kao i knjige o Andriću.
Muzejska postavka
Integralni sinopsis postavke mogao bi, uslovno, biti podeljen u nekoliko tematskih celina:
Rođenje i školovanje 1894-1919,
Godine diplomatije 1920-1941,
Ratne godine 1941-1945,
Književni rad 1912-1975,
Privatna prepiska, susreti i prijateljstva,
Kulturno-umetnička angažovanost 1945-1975,
Nobelova nagrada 1961,
Priznanja i odlikovanja.
Predstavljen je raznorodan muzejski materijal iz Legata Ive Andrića, kao što su rukopisi, prepiska, arhivska građa, časopisi i knjige, fotografije, dela likovne umetnosti, diplome i odlikovanja, lični predmeti i predmeti primenjene umetnosti.
Muzeološka priča se odvija u hronološkoj ravni, i granajući se u nekoliko pravaca sintetiše ličnost Andrića i kao pisca, i kao diplomate, građanina Beograda, društveno angažovanog umetnika, dobitnika najvećih domaćih i evropskih priznanja, ali i kao čoveka u trenucima odmora sa suprugom i prijateljima.
Pismenica vas je virtuelno vodila kroz Muzej. No, i sami znate da to nije dovoljno. Lepotu ovog prostora doživećete u potpunosti i na pravi način jedino ako odete na Andrićev venac br. 8. Uživaćete.
Odličan tekst. Hvala.
Hvala. Srdačan pozdrav.
Afirmativan tekst koji budi radoznalist i zelju da se i licno dozivi sve sto je napisano! Hvala!