„U Beogradu ima mnogo mesta i prostora za jednu vrstu, ako smem tako da kažem, polusveta, počev od neobrazovanih i nekvalifikovanih, pa do birokratije i polusveta koji se javlja u umetnosti, kulturi itd.
Kad bi Beograd imao neke malo čvršće i racionalnije kriterijume, kad bi bilo teže živeti u njemu bez razloga, mislim da bi bio zdravija sredina. Još, međutim, u Beogradu ima fondova, još je on grad sa mnogo para, a sa malo smisla za ukus, za racionalnosti, za prave vrednosti života, i zato je on pribežište za svakoga.
Na primer, ja ću da uzmem jednu najčistiju oblast, to je umetnost, kultura. Kad pogledate koliko tu postoji ljudi bez razloga, bez pravog zaposlenja, bez ikakvog učinka, na nekim fondovima i nekom milosrđu i socijali i kako bi se ti ljudi mogli zaposliti na nekom pravom poslu izvan Beograda, onda vidite da nedostatak pravih, opštih kriterijuma kvari sadržaj Beograda količinom tog, ja sam uslovno nazvao, polusveta.
Tako je isto i sa birokratijom. Pretpostavljam da u Beogradu ima mnogo lažnih radnih mesta u tom ogromnom birokratskom aparatu. A to je nepotrebno Beogradu. (…) Beograd je pun nekih ogromnih ustanova, kao što je Televizija, koja zapošljava više od tri hiljade ljudi. Tu nema kontrole. Zatim ima poštu, železnicu, ne znam koliko ljudi ima Politika. To su mesta gde postoji već zakonit procenat onih koji ne rade ili loše rade. A mi još imamo ljude i fondove koji imaju za to razumevanja, koji to podržavaju, umesto da saseku u korenu mogućnost da neko može da živi, a da ne radi.”
Izvor: Dušan Radović, Baš svašta, Sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008.
Upravo tako….polusveta ima sve vise….“gde odose oni dobri i pametni ljudi“?