Vest da je Life And Style, roman jedne od najpopularnijih modnih blogerki Zorane Jovanović, poznatije kao Zorannah, izazvao veliko interesovanje među mladim čitaocima i da se nalazi na listi deset najprodavanijih knjiga na ovogodišnjem beogradskom Sajmu, doveo je do smeha, ali i „plača” inače načitanu i kulturno orijentisanu Srbiju, koja čini sve da kultura i obrazovanje budu postavljeni na pijedestal. Drugi deo ove rečenice, naravno, shvatite kao ironiju autora teksta.
Budući da je blogerka jasno istakla (pored toga da joj je najvažnije kako izgledaju stranice knjige) da, zapravo, i nije reč o knjizi jer sadrži mnogo više fotografija nego teksta, bilo bi suvišno zalaziti u analizu književnoumetničkih vrednosti ovog štiva. Takođe, s obzirom na to da ovo nije književnost (nema razloga da ne verujemo spisateljici na reč), nema potrebe za biografskim metodom u analizi dela, te podaci o tome kako je ona, u stvari, „glupa plavuša”, „manekenka”, čime se sve bavila i kako se odvijao njen privatni život pre „lovorovog venca” i nemaju neku poentu.
Ono čime bi trebalo da se pozabavimo jeste gde smo tu mi – „kulturni i načitani” u celoj priči i šta činimo povodom toga da situaciju promenimo, osim što, naravno, kritikujemo. Šta ova priča govori o nama? Da li Srbija čezne za skandalom i pričom koja će se dobro prodati ili za kulturom? Ili najviše voli dobitnu kombinaciju – da na skandal-način piše o tome kako u Srbiji kultura umire, ne čineći ništa da je oživi?
Jer, moraćete da se složite, nije Zorannah ubila kulturu u Srbiji, niti će stotinak adolescentkinja koje, logično, vole modu i te „fensi fešn” stvari, jer su u tim godinama kada neće plakati na štandu da dobiju poslednji primerak Karamazovih ili Jadnih ljudi, doprineti da se sve devojčice u Srbiji preko noći pretvore u Devojčicah. Neće, ako se problem leči u korenu.
Činjenica da se, sve zajedno, o čitavom Sajmu knjiga i svim izdavačima koji su učestvovali nije na internetu toliko pisalo kao o Zorani (Zorannah je nezgodno za deklinaciju) spisateljici ide u prilog, a našoj kulturi, polumrtvoj, ne. Da su se novinari potrudili da sa toliko žara i truda informišu javnost o popustima na nova izdanja, rečnike, stručnu literaturu iz različitih oblasti itd., možda bi na nekim štandovima red za potpis autora ili kupovinu knjiga bio približno dugačak kao na Zoraninom (izvinjavam se opet zbog H). Ili ne bi, ali sada to nije ni važno…
Koliko god da su se prenerazili nad „uspehom” blogerkine knjige, pojedini mediji u Srbiji su, umesto da načine protivtežu i pišu i o onoj pravoj književnosti na Sajmu, jedva dočekali da i na ovom Sajmu pronađu neku pevačicu, glumicu ili manekenku, koja je, poučena „uspehom” svojih koleginica (ne zaboravimo Suzanu Mančić i još neke dive ranijih sajmova), odlučila da se otisne u literarne vode. Onda su usledili naslovi koji privlače pažnju, vapaj nad devojčicama koje će se, odmah po završetku Sajma, volšebno transformisati u starlete, igrati gole po splavovima i zarađivati za život na nedoličan način.
Možda će se to i desiti i, ako se bude desilo, to će biti zaista tužno i potresno. Mada, i o tome će se pisati u novinama, pa će nekome i te vesti biti dobrodošle. Ali da li će onda Zorannah biti žrtveni jarac (da ne kažem koza) i platiti za greške svih roditelja, koji svoju decu nisu naučili šta treba da čitaju, nisu im, čitajući pravu literaturu, pružili adekvatan uzor; svih prosvetnih radnika, koji su, nezadovoljni platama i uslovima u kojima rade, zaboravili da kod učenika izgrade određeni čitalački ukus; svih televizija koje tu istu decu aktivno informišu o farmama, parovima (mala slova nisu omaška) i ostalih rialitija?
Neće, Zorannah će do tada možda raditi u nekoj izdavačkoj kući, kulturnoj instituciji, i kako to već ide… A Srbija će pronaći novu žrtvu da o njoj piše, skrećući pažnju sa dubljeg problema koji se tiče, generalno, sistema vaspitanja i obrazovanja u školi i u porodici.
Kojekude, jednom rečju, gologuzija!
Vi nama pišite o Srpskom jeziku i kulturi izražavanja a na ovu gospoju, ne bih da trošimo reči! 😉
Poštovani Đorđije, Pismenica sa najvećim zadovoljstvom piše o srpskom jeziku i kulturi izražavanja. Međutim, s obzirom na to da piše i o kulturi uopšte, dotakla se i ove teme. Tekst se ne bavi „gospojom”, ona je samo povod za jednu širu sliku, koja govori o kulturi u Srbiji i „nama ostalima”.
Hvala što pratite sajt. Srdačan pozdrav i svako dobro. 🙂
Malim slovom se piše srpski (i bilo koji drugi) jezik.
Mogu da vam kazem da mi je ova cela prica ustvari tuzna, a ujedno i zastrasujuca. Svakim danom se nadam da ce se nekako stanje popraviti, ali onda tamo neke Zoranahe objave knjigu koja bude predstavljena na sajmu. Stvarno su nam sve vrednosti ispreturane i koliko vidim nece biti nista bolje ni u skorijoj buducnosti. Mislim da smo kao drzava stvarno dotakli dno .i tu se zalepismo bez izgleda da isplivamo. A i zasto bi kada bi nas tamo docekale neke Zoranahe, Stanije, Mimije Orlovi i ostale karikature.
Hvala, Jasmina, što pratite Pismenicu i komenatrišete. Srdačan pozdrav. 🙂
Tekst je odličan. Tragično je ovo vreme u kojem živimo, naročito akcentovanje negativnih stavri, bez isticanja lepog. Mediji i primitivci su željni senzacija. Roditelji osvestite se,vaspitavajte decu da vole, ne zavide, da podržavaju uspeh drugih i da vole!!!!
Htedoh reći da šire ljubav 🙂
Hvala, Dragana. Srdačan pozdrav. 🙂
Nismo mi izdavači krivi što narod hoće da kupi knjigu Zoranneh.Dok smo izdavali ono na čemu je mladi svet stasavo 90-ih godina,NIJEDNA informativna kuća nikada nije ispratila nijedno naše izdanje.Konkretno,naša izdavačka kuća je tada izdavlaa samo muzička izdanja .Ali,urednici na RTS tada ,što iz sujete,što po partijskom zadatku,što iz gluposti ( uglavnom zbog ovog prvog i trećeg ) ,ispratiše tada Tehnokratiju kao inovaciju i kulturni bum i utrše put turbofolk kulturi ,srušivši tako i poslednju odbranu pred istim fenomenom.Da se razumemo,fenomen turbofolk kulture nije lokalni problem već globalni ( da ne bi bilo zabune ).
Poštovani Veseline, ta „kultura” mora da postoji i postoji, na ovaj ili onaj način, svuda u svetu, kako ste i sami rekli. Tekst govori o našem stavu prema njoj, a ne protiv nje, a još manje protiv izdavača koji stoje iza ovakvih izdanja.
Hvala što pratite Pismenicu. Srdačan pozdrav.
U pravu ste, treba pisati i o Zorannah, da li sam pogodila, ako ima pravila, to je deo danasnjice, bolje pisati nego kriti, ne previse, nego sa merom, ko ima u sebi kriterijum odlucice sam da li Cehov, Dostojevski ili Zorannah i sl. Ja pratim jednu devojku iz Hrvatske, blogerka i pise fantasticne tekstove i to na engleskom o dalekim destinacijama na kojima je bila, o nasem balkanskom mentalitetu…eto izbora…svako izabere po svojoj meri, jos jednom pohvala Vama i necu vise da prederujem
Veliki pozdrav, Zorice. Svi komentari su dobrodošli. 🙂
Ovako,kao prvo,autore ovog teksta,pitala bih vas da li ste Vi procitali knjigu? Ako niste ne vidim zasto biste pisali tekst o necemu u sta se ne razumete.Kao drugo Zorana je jedna veoma kulturna i pametna devojka koja u svojoj knjizi ne uci devojke da postanu ‘starlete’ vec im daje savete o modi,prijateljstvu,ljubavi…Ja sam procitala knjigu i pratim Zoranu ali to ne znaci da cu sutra dan postati starleta,zar ne? Kao trece to sto se ‘sprdate’ na osnovu toga kako se speluje Zoranino ime na stranim jezicima,odraz je vase nekulture. I jos jedna stvar. To sto su danasnje devojke takve kakve jesu,kriva je televizija,Sasa Popovic,Mitrovic i ostala ekipa,a ne ambiciozna devojka koja ne krade narod,vec sama zaradjuje za sebe. Toliko.
Poštovana Marijana, očigledno tekst niste shvatili na pravi način. Pozdrav za Vas.
interesuje me koliko Marijannah ima godina kad cita ovu visokointelektualnu literaturu. A, i vidi se da to citate ,s obzirom da u svom tekstu koristite izraze mase. Sto se tice Zorannah-e,mozemo reci da je vrlo pametna osoba koja djevojcicama pojazuje-sirotinjo,ovako se zivi,jos mi vi to i omogucavate. Vecina tih djevojcica koja je kupila ovu knjigu vjerovatno je taj dan pastetu jela.