U svoj dnevnik, 16. marta 1927. godine pesnik Milan Rakić je zabeležio svoj susret sa Musolinijem.
„Danas me je primio Musolini. U Beogradu i u Sofiji, italijanski poslanici govorili su mi da će u Rimu jedva dočekati novog srpskog poslanika – mene – i da će meni Rim dati objašnjenja. (…) Musolini mi je uredio sastanak u utornik, 15. marta, u četiri i trideset po podne, pa ga je odložio za četvrtak, 16, u šest i trideset. Ja sam došao u Ministarstvo u 6 i 25. Oko 6 i 30 Musolini je primio madžarskog ministra prosvete; u 7 i 10 američkog ambasadora. I najzad, u 7 i 35, mene. Lep početak.”
Svi pokušaji Rakićevi da ga u leto 1927. godine Musolini ponovo primi, da bi objasnio želje svoje vlade vezane za unapređenje odnosa između dve zemlje, bili su bezuspešni. Čak je i kralj Velike Britanije intervenisao da, u interesu evropskog mira, primi jugoslovenskog poslanika. Najzad, 24. juna u 20 i 30, Musolini je primio Rakića. Dočekao ga je rečima: „Gospodine Rakiću, Vi ste veoma uporno tražili da me vidite. Evo me ovde da Vas saslušam.”
O susretu sa Milanom Rakićem Musolini je zabeležio:
„Danas sam primio Rakića pošto sam ga osudio na tromesečno čekanje u predsoblju… Čekanje nije prouzrokovao lično ministar Rakić, koga poštujem i kao čoveka i kao pesnika, nego je to bilo posledica situacije i beogradskih gafova…”
Izvor: Radovan Popović, Žudnja za frakom, 2011.
Fotografija: www.elministerio.org.