Bolestan, oronuo, Jovan Dučić 15. jula 1941. piše testament.
„Za slučaj moje nenadane smrti da se ceo novac sa unovčenim hartijama od vrednosti podeli na dva dela. Prvi deo novca da se preda Srpskom kulturnom društvu Prosveta u Sarajevu za srpsku akciju i prosvetu u Bosni i Hercegovini, a drugi deo ovog novca da se upotrebi na izradu jedne lepe pravoslavne crkve u Trebinju u stilu kosovske Gračanice i da ja u njoj budem prenešen i sahranjen.
Za izvršioce testamenta postavljam Mihaila Dučića, industrijalca u Geri, Indijana, Sjedinjene Američke Države, i Uroša Dučića, direktora Amerikansko-srpske banke u Sarajevu, s molbom da naprave u Sarajevu ili Trebinju odbor drugih dobrih i poštenih Srba koji bi ovim zaveštajima brzo i umno raspoložili. Predlažem ove svoje prijatelje za taj odbor: profesora universiteta Slobodana Jovanovića i dr Vladimira Ćorovića, Nikolaja Velimirovića, episkopa žičkog, i Nikolu Stojanovića, advokata u Beogradu.
Molim gornje prijatelje da sa ljubavlju postupe pri izvršenju ovog testamenta jednog srpskog patriote, kojem je u zadnjem času lebdio pred očima teški položaj Srpstva u zbrci pojmova i protivurečnih ideja u kojima se ono nalazi ovog momenta.
Verujem u Boga i u Srpstvo.”
Izvor: Radovan Popović, Žudnja za frakom, 2011.
Fotografija je preuzeta sa www.goodreads.com.