U svom osnovnom značenju oblici aorista znače da se ono što se njima kazuje desilo neposredno pre vremena govorenja o tome. Koriste se za pripovedačku stilizaciju iskaza, odnosno kao narativno vreme u književnosti ili u afektivnoj fuknciji, a mogu biti i odlika ličnog stila.
Aorist se gradi od svršenih i vrlo retko od nesvršenih glagola.
Postoje dve vrste nastavaka za građenje aorista. Prvi se upotrebljavaju za glagole na -ti.
-h -smo
-/ -ste
-/ -še
Ovi nastavci dodaju se neposredno na infinitivnu osnovu (koja se dobija kada se od infinitiva odbaci nastavak –ti), npr. videh, vide, vide, videsmo, videste i videše.
Kod glagola čija se infinitivna osnova završava na suglasnik nastavci su drugačiji.
-oh -osmo
-e -oste
-e -oše
Kod glagola na -sti ili -ći osnova aorista je podudarna sa osnovom u 3. licu množine prezenta, npr. pojesti: pojed-u, ispeći, ispek-u, sa izuzetkom glagola čija se osnova u prezentu završava na n posle suglasnika (kao pasti: pad-nu, sresti: sret-nu, podići: podig-nu, pući: puk-nu), a koji u aoristu to n nemaju.