Jezički mitovi se ispredaju kao bajke, legende, pa čak i kao neke svete i neporecive mudrosti. One imaju i tu težinu. Kad jednom u njih poverujemo, a to se događa još kad smo deca, teško će nas iko kasnije razuveriti da nisu istinite i da su nas celog života učili pogrešno.
Nedavno se grupa mladih lingvista sa Instituta za srpski jezik izborila da u okviru akcije „Negujmo srpski jezik” stavi na plakate da CELO VREME i ZADNJI PUT nisu nepravilni oblici. Ovo je izazvalo bezmali šok u javnosti, pogotovo kad se pojavilo i u štampi. Društvene mreže su počele da dele ovaj tekst u neverici, jezičke grupe i forumi su uzavreli. Jedan od komentara onih koji nikako ne mogu da poveruju u ovo bio je: „Nemoguće je i ne uvažavam nikakvu argumentaciju kad su me i u školi i kod kuće učili da je to pogrešno”.
Upravo u tome i jeste najveći problem s ovim zabludama – što se uče u školi i to često i od profesora srpskog kojima je to struka, a i oni su to naučili u školi ili kod kuće kad su bili mali, nego nije imao ko da ih demantuje kad su došli do fakulteta. Naime, univerzitetski profesori ove probleme smatraju nevažnim i uglavnom ih zaobilaze. A kako nastaju ove legende? Uglavnom kao i sve druge, kroz narodna predanja, a prenose se doskočicama i uzrečicama. U oba navedena primera, navode se doskočice kao argumentacija. Za zadnji put se govori da ne može tako da se kaže jer ne postoji prednji put, a za celo vreme da ne može jer vreme nije neki predmet pa da bude celo.
Evo još nekoliko sličnih doskočica koje dovode do jezičkih mitova i zabluda: Drva se slažu, a ljudi su saglasni; Zečevi se deru, a ljudi viču; Kako može užasno dobro kad je užas loš?; Ne može puno hvala jer nema prazno hvala… Ima ih još mnogo, ali dosta zasad.
U svim navedenim primerima razlog nastanka ovih zabluda je u neznanju da skoro sve reči imaju više značenja. Dakle, zanemaruje se postojanje polisemije ili višeznačnosti. Ugledni lingvisti Lori Bauer i Piter Tradžil u svojoj knjizi „Jezički mitovi” (1998) u prvom poglavlju ove sad već kultne knjige navode upravo ovaj problem – zanemarivanje polisemije, pod naslovom Značenje reči može biti samo jedno. Eto još jednog mita u vidu doskočice.
Celo znači isto što i čitavo, pa ako može čitavo vreme, zašto ne bi moglo i celo? Osim toga, za one kojima to nije dovoljno, pitanje: Zašto može da se kaže ceo dan, cele noći, ceo mesec i celu godinu a ne može celo vreme? Ubeđivanje od strane uglednih lingvista da zadnji u značenju poslednji nije pogrešno, da se radi o uobičajenom prenošenju značenja, traju već skoro čitav vek, ali to ništa ne pomaže jer je narodno predanje uvek jače od svih argumenata.
Da, drva se slažu, ali slažu se i ljudi ako su saglasni. Glagol slagati se takođe ima više značenja, a ovo za ljude je čak i češće u upotrebi i skoro da je neverovatno da je i ova legenda zaživela. Naravno da možemo da se slažemo pogotovo kad smo složni.
Zečja koža se dere, da, ali deru se i ljudi kad se naljute ili kad je to potrebno zbog buke. I ovaj glagol ima mnogo značenja i pitanje je zašto mu je legendom uskraćena baš ova upotreba. Valjda se nekom učinilo da je neprimereno da se ljudi deru.
Naravno da može puno hvala i čak je vrlo poželjno. Puno ovde čak i nema pridevsku nego prilošku upotrebu tako da ovo poređenje s praznim potpuno maši poentu i gotovo je neshvatljivo da ljudi s diplomom to ne primećuju. Ispada da ne razlikuju vrste reči. Uzgred, puno znači isto što i mnogo, tako da ni mnogo hvala nije pogrešno, kao što neki tvrde. Užasno lep pogodak! Zašto ne? Kolokvijalni govor i žargon, ali i standardni jezik, često se služe negativnim značenjima da bi pojačali pozitivna.
Isto kao jezivo lepe oči, ili u žargonu izrazi strava, mrak i ludilo za nešto mnogo dobro. Ali dobro, ovo ne mora biti prihvaćeno jer žargon nije deo standardnog jezika. Samo skrećemo pažnju kako do ove pojave dolazi.
Za kraj, moramo se izviniti svima onima koje je ovaj tekst iznervirao, ako su uopšte stigli do kraja. U redu, ne morate da verujete da ste podlegli jezičkim mitovima, znam da ih je teško izbaciti iz glave i poverovati da su vas svi ti jaki autoriteti kao što su učitelji, nastavnici, profesori i roditelji celog života naopako učili, ali vas molimo da ne ponavljate njihovu grešku i da i vi svoju decu učite pogrešno.
Pavle Ćosić
Izvor: www.balkanmagazin.net
ODLIČAN TEKST. BRAVO ZA ĆOSIĆA!
Šta pisac teksta je sad kao pametniji od svih školskih profesora koji su nas učili da celo vreme nije pravilno i ostalo? Kako da ne… Svako se danas bavi jezikom nažalos.
NažalosT
Da konačno raskrstimo sa takozvanim greškama. Hvala.
Ja se drzim pravopisa i gramatike neka hvala.
Pre pravopisa i gramatike bi valjalo uzeti bukvar i naučiti sva slova.
Bravo!
Nažalost niste u pravu i mnogo grešite. Nemam dovoljno prostora pa ću ukratko. Postoji trećina dana i meseca ali ne postoji trećina vremena. Vreme je neodređen pojam kao što je večnost. Pola večnosti takođe je večnost. Postoji prednji i zadnji deo automobila, a nešto može da se uradi prvi ili poslednji put. Razmislite o tome.
Poštovani Aco, hvala na iznetom zapažanju. Pozdrav.
“Vreme je neodređen pojam kao što je večnost.” – što zanemaruje drugo značenje reči vreme, a to je ‘vremenski period’: celo vreme = ‘ceo taj period’. Zar je zaista po tebi negramatično “Proveo sam trećinu vremena spavajući”?
Mislim da je tekst gospodina Ćosića skrenu pažnju na neke svakodnevne greške koje svi manje-više koristimo. ali mislim da mnogo grešaka potiče od nepravilnog prevođenja stranih riječi tako će npr Englezi reći da je nešto stvarno dobro koristeći izraz “terrific” što bi mi preveli kao užasno. Držimo se srpskog jezika, standarda i normi našeg jezika i nastojmo da ga obogatimo koristeći naše riječi naše izraze kad god je to moguće, te nam neće biti problem u sporazumjevanju. Kao što neke reče “Pričaj srpski da te cijeli svijet razumije”
Hvala, Zorane. Pozdrav.
Ipak će biti MEJL. Mnogo pozdrava iz Republike Srpske.
I malo više ćirilice. Hvala 🙂
Skrenula bih pažnju na dodatno objašnjenje kod oksimorona ,,Užasno loš”. U potpunosti je gramatički tačno s obzirom da se radi o gore pomenutoj stilskoj figuri oksimoron koja je nalik jezičkom paradoksu. Kao primer dodaću i naziv romana Mihaila Lalića ,,Zlo proleće”; takodje imamo ih još dosta: idealno loš, loša sreća, prljavo bela… Itekako je rasprostranjena popularnost ovog stilskog sredstva kod pisaca kako bi njihova dela dobila na bogatstvu opisa i njihove ubedljivosti.
Što se tiče ostalih primera jezičkih mitova, i po mom mišljenju su oba oblika ispravna, jedina mi je razlika ta što ovi učeni u školi možda estetski bolje, odnosno lepše zvuče, stoga njih preferiram.
Hvala, Sandra. Pozdrav. 🙂
S obzirom na to da ispravljate pravopisne greške u komentarima u kojima vas čitaoci kritikuju, trebalo bi isto da uradite i kada vas hvale.
Poštovana Snežana, nemamo mogućnost ispravljanja vaših komentara. Pozdrav.
Evo, ja sam Predivno zgrožena (ako je pravilno ,,užasno dobar”, može i ovo), objašnjenjima koja daje gospodin Ćosić!Zar nije u izrazu ,,puno hvala”, akcenat na HVALA a ne na PUNO! Šta znači HVALA, znači POHVALA , SLAVA, to je IMENICA! Može se reći HVALA VAM VELIKA ili HVALA VAM LEPA, na delu je kroatizacija našeg jezika i tužno je što u tome učestvuju ,,stručnjaci”. Sutra će biti ispravno reći JA SAM NJU OŽENIO!Naopako!
Ne, nije imenica. Nekada jeste bila, ali već odavno se koristi kao nepromenljiva rečca: “hvala mnogo”; “od nas imate veliko hvala” (a ne *”veliku hvalu”). Nije u pitanju nikakva “kroatizacija” kad upravo njihov standard (bespotrebno) insistira na očuvanju njenog imeničkog karaktera.
Mrkli mrak!!
“Užasno lep pogodak! Zašto ne? Kolokvijalni govor i žargon, ali i standardni jezik, često se služe negativnim značenjima da bi pojačali pozitivna.” UŽAS! Nemaš ti Pavle veze sa vezom. Primer uništavanja jezika. Nije negativno značenje već suprotno. Kada u jeziku koristite sinonime koji su dijametralno suprotni u značenju, osima ako nije u pitanju ironija kao oblik naracije, oksimoron ili jezički paradoks, uvodi se u izražavanje elementi šizofrenije. Tačnije menja se gramatika. Imenice glagoli pridevi itd i njihova promena kao reči su još i promenljivi u značenju, usled uticaja (izbeglice, napredak tehnologije i nauke, uticaj društvenih mreža, migracije, žargon, itd) što je ok, jer svaki jezik je živ, ali ako diramo gramatiku, ajd ćao.