Sigurno ste vrlo često u nedoumici kako glasi dativ (i lokativ) imenice Beograđanka – Beograđanki ili Beograđanci. To ne znači da niste dobro savladali padeže, niti da su vam glasovne promene malo poznate, nego da ste, verovatno, nekada od nekoga čuli široko rasprostranjeno „pravilo”: palatalizacija se vrši ili ne vrši u zavisnosti od toga da li je reč o osobi ženskog pola koja je poreklom iz Beograda ili o beogradskom zdanju, i logično – usvojili ste ga kao tačno. Ali nije.
Pravopis srpskoga jezika jasno kaže da je pravilan oblik dativa i lokativa ove imenice Beograđanki, a ne Beograđanci.
U ovoj reči dolazi do odstupanja od sibilarizacije (druge palatalizacije): k, g, h u c, z, s, radi lakšeg izgovora i očuvanja značenja reči.
Dakle, slobodno recite da ste nešto kupili u Beograđanki, da idete ka Beograđanki itd., nećete pogrešiti.