U srpskom jeziku imamo pridev briljantan. Brilijantan ne postoji, samo brilijantski (koji se odnosi na brilijant: brilijantski prsten, brilijantska ogrlica, igla itd.).
Briljantan znači blistav, sjajan; u figurativnom značenju – onaj koji se naročito ističe, izvanredan, sjajan, izvrstan: briljantan uspeh, briljantan student itd.
Briljantnost (ne brilijantnost) je osobina onoga koji je briljantan, onoga što je briljantno.
Briljirati znači naročito se isticati, imati velikog uspeha u nečemu – na ispitu, u školi itd.
Brilijant (briljant) je dijamant brušen na poseban način, koji se odlikuje lepim sjajem. Po njemu je nastao pridev brilijantski.