Apostrof se piše u rečima koje se shvataju kao okrnjene, na mestima na kojima su u pisanju izostala slova, odnosno glasovi u izgovoru: Al’ je meni ovo poznato. – Jesi l’ kupio knjigu? – Ili kupi alat, il’ ostavi zanat. – Nisam ‘tela da priznam.
Ovaj znak se koristi i pri preuzimanju prezimena iz matičnog jezika (najčešće francuskog ili italijanskog), pri čemu posle njega nema razmaka: D’Artanjan, D’Esten, D’Anuncio i sl.
Oblici infinitiva i glagolskog priloga sadašnjeg bez –i na kraju ne smatraju se književnim; međutim, bez obzira na to, u njima se ne piše apostrof: Nemojmo ovo činit. – Znajuć sve to, planuo je kao vatra. – Nije lepo radit nekome iza leđa.
Apostrof ne treba pisati ni umesto samoglasnika koji se izgubio u procesu asimilacije i sažimanja, ali ako je to potrebno naznačiti – upotrebiće se znak dužine: Došo đavo po svoje. – Poslo me direktor da vas nešto pitam. – Bilo je rakije ko vode.
Ovaj znak se ne piše ni u: nek (neka), međ (među), nit (niti), rad (radi).
S, S’ ili SA? Kako je pravilno?
Mislim da ovo nije ispravno: “Al’je”, dakle zajedno, nego da treba odvojiiti veznik i glagol: “Al’ je” … Pozdrav, etnolog R.
Al’ je meni ovo poznato. – Jesi l’ kupio knjigu? – Ili kupi alat, il’ ostavi zanat. – Nisam ’tela da priznam.
Niste napisali ni da se DAL pise bez apostrofa, sto mnogi grese pisuci dal’ ili jos gore da l’
Poštovani, nije pogrešno pisati da l’, naprotiv.