Euripid vodi borbu protiv bogova čije moralno posrnuće ljudima ne može služiti kao moralni obrazac. Ovakva Euripidova teomahija ne zasniva se ni na kakvom ateizmu, već na religioznoj prosvećenosti, na moralnoj, čistoj i pravednoj predstavi bogova. Zato on ne prikazuje tradicionalna božanstva, već božanstva u čovekovom srcu i borbe koje se samo tu vode.
Kod Euripida, protagonist je čovek, za razliku od Eshila i Sofokla kod kojih je protagonist bog. Euripid je prvi koji je u svojim likovima sukobio nagone; on je prvi psiholog koji je dao značaj moralnoj autonomiji čovekovoj i pokazao da se borba za sreću dešava u čovekovom srcu, a ne van njega. „On je na pozornicu prvi izneo mahnitost sa svim njenim simptomima u bezobzirnom naturalizmu i tragediji otvorio nove mogućnosti na taj način što je bolesti ljudske duše, koje svoje poreklo imaju u nagonskom životu, prikazao kao sudbinske moći” (Đurić, Istorija helenske književnosti).
Aristotel je kritikovao Sokratovu tvrdnju da je vrlina znanje, jer ova tvrdnja zanemaruje alogični deo duše, a Euripid je pokazao da je uzalud što znamo šta je dobro kad, poneseni strastima, vrlo često delamo protiv razuma:
Mi znamo šta je dobro, razumemo to,
Al’ ne marimo.
Isto tako, i Medeja, ponesena strastima i izdajom, govori:
Već vidim kakva mislim zla da učinim,
al’ strast je pobednik nad mojim razborom,
a strast je ljudima izvor jada najvećih!
Euripid se vodio filozofskim učenjem koje je propovedalo da je mnogo važnije poznavati samog sebe, nego znati kako je postao svet, pa u Medeji otkriva ljudsku dušu obuzetu strastima koje vode u zločinstvo i Medeju dovode do najintimnije tragedije.
Euripid je Medejin lik preuzeo iz mita. Ona je unuka boga Helija, a zbog ljubavi prema Jasonu izdala je svoje roditelje, ubila rođenog brata, odrekla se svoje otadžbine, pomogla Jasonu da dođe do zlatnog runa i posredno ubila Jasonovog strica. Celu sebe dala je onome ko će je izdati na najlicemerniji način: Jason se sprema da se oženi ćerkom korintskog kralja Kreonta, a Medeju i svoju decu da protera iz Korinta. Medejino je na ivici sloma:
Bez hrane leži, sva se bolu predade,
i suze roni ceo dan dugovetni,
izdajstvo otkad vide muža svojega.
Nit oči diže niti lice otkida
sa zemlje, prijateljsku sluša utehu
koliko hladna stena ili morski val.
Pokatkad samo vratom krene prebelim,
pa tiho jeca, dragog oca doziva,
pa dom i zavičaj što ih sve izdade,
te pođe s mužem što je sada odgurnu.
Međutim, Medejin karakter mnogo je čvršći nego što je njeno trenutno psihičko stanje; ona ima izuzetne osobine: razvijenu samosvest, duboko osećanje ponosa, izvanrednu moć strasti, ozbiljnost u shvatanju zadataka života, veliku odlučnost i jaku volju. Ona je iz Kolhide, zemlje narkotičnog bilja i smrtonosnih otrova; kao opasna biljarica i moćna čarobnica, ona je i mudra žena jer je ćerka Indije (one koja je bogata znanjima). Od takve žene, Kreont ima puno razloga da strahuje:
Pribojavam se tebe – šta da krijem to –
Učinićeš mi ćerci neizvidno zlo.
Za tu plašnju mnogo imam razloga.
Ti umna jesi, vešta mađijama svim…
Od osobe koja je raskomadala rođenog brata da bi, bacajući delove njegovog tela, usporila oca i tako pobegla sa Jasonom, može se očekivati apsolutna spremnost i najveća i najteža žrtva koja se jednoj ljubavi može prineti. Medeji je naneta najveća uvreda koju jednoj ženi može naneti muž – uvreda koja stoji kao protivteža žrtvi koju je Medeja prinela Jasonu; ona je nepravedno odbačena žena koja više nema nikog, ni otadžbinu u koju bi se vratila.
Medeja se odlučila na osvetu, strašnu osvetu, jer ona je mila milima, a strašna dušmanu, i ne želi da bude prezrena i krotka patnica. Odlučuje da Jason treba da iskusi mnogo veće samotništvo od onoga koje je njoj namenio. Da bi sprovela svoj plan u delo potreban joj je još jedan dan, pa moli Kreonta da ostane još toliko, i on joj to dopušta. Medeja odlučuje da Jasonovoj nevesti pošalje otrovane haljine koje će je usmrtiti kada ih obuče. Na taj način ona će povrediti Jasona. Međutim, tada dolazi na najsuroviju ideju: odlučuje se na strahovitu odmazdu – ubiće svoju i Jasonovu decu i tako ga učiniti najnesrećnijim. Od tog trenutka, započinje strašna borba u njoj, ali je Medeja žena jake volje, pa ni pokušaji hora da je odvrati od tog nauma ne uspevaju.Borba koja se u njoj odvija pokazuje da njena osveta nije trenutak slabosti ili prenagljenosti, već delo svesno i čvrsto donete odluke. Međutim, Medeja je i majka koja svoje sinove voli više od ikoga na svetu, pa je svesna da će njihovim žrtvovanjem umreti i njena duša. Ipak, njoj je bitnije Jasonovo potpuno i zauvek nenadoknadivo emotivno uništenje od neutešne patnje koja je čeka, i teške savesti, kao posledica njene osvete.
Medeja menja svoju odluku čak četiri puta pre izvršenja osvete:
Ne mogu! Zbogom odluke vi pređašnje!
Povešću ipak, decu svoju sa sobom.
Zar oca da im kaznim njinom nesrećom.
– Al’ šta mi je? Zar podsmeh još da dočekam
bez odmazde kad pustim svoje dušmane?
Ohrabriti se moram!
Ne srce moje, ne učini samo to!
Poštedi decu svoju, srce nesrećno!
Ded, jadna ruko moja, hrabro zgrabi mač,
pa hitaj cilju žalosnog života svog!
Ne dršći sada i na decu ne misli
ni da ih ljubljaše ni da majka si im.
Medeja žrtvuje svoju decu i mrtve ih stavlja na kočije koje joj je posalo njen deda Helije. Ona čak i ne dopušta Jasonu da ih poslednji put zagrli i da ih sahrani, već na letećim kolima svog dede, iznad uništenog Jasona, dominira nad njegovom patnjom. „Medeja ima sve uslove za tragičnu junakinju, i tu strasnu, ponosnu i nesavitljivu ženu, koja od zemlje do zemlje leti kao pustošni meteor, odabrao je Euripid za protagonistu svoje drame” (Đurić, Patnja i mudrost).
Jason je podla, koristoljubiva i samoživa osoba, čije se licemerje vidi ne samo u njegovim postupcima i odlukama već i u lažljivim i drskim rečima koje upućuje Medeji, želeći da svojom govorničkom veštinom pobije Medejine argumente: govori joj da je za svoju žrtvu dobila mnogo veće uzdarje; da je zbog njega u zemlji helenskoj, a ne u varvarskom kraju; da bi se vrhunac njegovog licemerja video u rečima:
Sad dobro čuj me! Caru zet ne postajem
za volju ženi, sadašnjoj mi nevesti,
no ko što rekoh, zato da ti pomognem
i svojoj deci braće još da izrodim.
Zemlja iz koje dolazi Medeja je varvarska zemlja, zemlja u kojoj je odmazda za uvredu nešto što je uobičajeno; međutim, varvarska krv koja teče Medejinim venama nije jedini unutrašnji uzrok načina na koji se ona sveti. Medeja je potpuno predata svom bolu i sasvim je usamljena – s druge strane, potpuno je svesna lamenta koji je nakon osvete čeka. Jason je pogazio bračni zavet i sve žrtve koje mu je Medeja prinela.
Epizoda sa Egejem jako je bitna, jer Egejeva ogromna želja za svojom decom daje veliki značaj porodu koji čovek ima. Ova epizoda bitna je zbog toga što (iako to Euripid nigde ne navodi) verovatno daje Medeji ideju da Jasonu oduzme ono što mu je najdraže i tako ga najviše povredi, i daruje nendoknadiv gubitak i bol. Osvetivši se onako kako je htela, Medeja zadovoljna odlazi, nazivajući Jasona ubicom njihove dece jer je on taj koji je naterao da izvadi mač:
Da, istina je da je žena plašljiv stvor,
za borbu slaba, dršće kad zablista mač,
no pogaziš li prava njene ložnice,
tad nikad od nje lavice svirepije.
Ilustracije: www.artflakes.com, lizgloyn.wordpress.com, luna.folger.edu.
Autor: Dušica Čukić