Na kartonskim kutijama u kojima se transportuje piće u staklenim flašama redovno stoji upozorenje: NE TUMBAJ! Malo manje su osetljive reči, koje, takođe, ne smemo tumbati.
I sa rečima treba postupati vrlo pažljivo. Ovde ćemo ukazati na najčešća okliznuća. Nije to samo slučaj sa deformacijom reči koju vrše neobrazovani ljudi, za koje je infarkt – infrakt, original – orginal, orijentacija – orjentacija, komandant – komadant…
Ni obrazovani ljudi nisu bezgrešni i oni katkad zaborave ili nakaleme neko slovo u pojedinim rečima.
Urođena sposobnost nije instikt, kako će napisati i neki fakultetlija, već – instinkt; sažetak neke materije nije ekstrat, nego – ekstrakt. Količina neke robe nije kontigent, nego – kontingent. Prelaz gasa ili pare u tekuće stanje je kondenzacija, a ne – kondezacija; bezvazdušni prostor je vakuum, a ne – vakum, kako često možete ne samo čuti od obrazovanih ljudi nego i pročitati u njihovim tekstovima.
Kad već pomenuh tekstove, da kažem kako neki ne razlikuju reči tekst i test, pa govore da su položili tekstove, ali su pali na vožlji. Treba razlikovati naoko slične stvari (paronime) napis i natpis. Napis je kakav duži tekst, članak (npr. novinski napis), a natpis je kraći tekst na zgradi ustanove ili preduzeća, na nadgrobnom spomeniku i sl.
Prestupnik je delinkvent, a ne – delikvent, kako ga često nazivaju , kao da je reč o kakvom deliji, a ne o kriminalcu. Prestupništvo je delinkvencija, a ne – delikvencija; prepiska – korespondencija, a ne korespodencija. Operatorje onaj koji operiše, hirurg, a operater je stručnjak druge vrste, npr. za filmsku i televizijsku montažu.
Znajući da treba reći hvala i zahvaliti (a ne fala i zafaliti), poneko će – u težnji da govori pravilno – reći pogrešno: Šta ti hvali?… Neće ti zahvaliti ni dlaka s glave!, ne znajući da je ovde reč o germanizmu faliti – nedostajati.
U vezi sa odnosom glasova F, V, HV poučna je sledeća priča.
Poznato je da se u srpskom jeziku kaže kafa, u hrvatskom – kava, u bošnjačkom – kahva. (Ne znam da li kafiće nazivaju kavićima ili kahvićima!) Došao neki Bošnjak u Široki Brijeg, u zapadnoj Hrvatskoj, i navratio u kavanu (jer kafane tamo nema).
– Jednu kahvu – reče konobaru.
– Nema ovde kahve! – odbrusi konobar. – Ovdje je samo kava.
– Kahva ili kava, isto je to – pomirljivo će Bošnjak.
– Nije isto! Je l’ ti isto da ti ja ženu pohvalim ili da ti je povalim?!
– Uh, gluho bilo! Daj mi onda ćaj.
Milorad Telebak, Kako se kaže
Odlican i vrlo poucan tekst. Hvala!