Ako smatrate da je apostrof bio jedan od Isusovih sledbenika, nikada nećete raditi za mene. Ukoliko mislite da je tačka sa zapetom deo puške, neću vas zaposliti. Ukoliko se razbacujete zapetama kao da vam je to poslednje, možda imate neke šanse da dospete do foajea pre nego što vas ljubazno ispratimo iz zgrade.
Neki će možda smatrati da je moj pristup gramatici pomalo ekstreman, ali više volim da upotrebim frazu Lynne Truss – ja sam samo jezički purista. Ne gajim ni trunku tolerancije prema gramatičkim greškama koje čine da ljudi deluju glupavo.
Međutim, nas dvoje se ne slažemo u stavu prema tome šta znači nemati ni trunku tolerancije. Ona smatra da bi ljude koji pogrešno ili uopšte ne upotrebljavaju apostrofe trebalo da udari grom, da umru na mestu i da budu sahranjeni u neobeleženoj grobnici. Ja samo mislim da ne zaslužuju zaposlenje, iako su dovoljno kvalifikovani za poziciju za koju konkurišu.
Svako ko konkuriše za poziciju u obe moje kompanije polaže gramatičke testove. Ako oni koji se nadaju zaposlenju nisu u stanju da razlikuju je l’ i jer, njihove prijave će završiti u kanti za otpatke.
Tačno je da se jezik stalno menja, ali to ne znači da gramatika nije bitna, naprotiv. Pravilna upotreba gramatike pruža kredibilitet, posebno na internetu. U postovima na blogu, na Fejsbuku, u imejlu, na veb-sajtovima kompanija reči su ono čime predstavljamo sebe i svoje projekte. Ljudi nas osuđuju ako ne umemo da razlikujemo izvinuti i izviniti, je l’ i jer, aluzija i iluzija itd.
Većini zaposlenih u mojim firmama pisanje nije u zvaničnom opisu posla, ali gramatičke testove rade svi naši zaposleni, uključujući i ljude u prodaji, osoblje sa prijema, programere itd.
To što nemam tolerancije prema gramatičkim greškama možda deluje malo nepošteno. Međutim, poznavanje gramatike i sposobnost da je naučimo ima veze sa inteligencijom, zar ne?
Ako nekome treba više od dvadeset godina da nauči kada da upotrebljava je l’, a kada jer, to mi samo govori da taj neko nema zadovoljavajuće potencijale kada je reč o učenju.
Upotreba gramatike ne odnosi se samo na prisećanje gramatičkih pravila koje smo naučili u školi. Uverio sam se u to da ljudi koji manje greše na ovim testovima manje greše pri obavljanju poslova koji uopšte nisu u vezi sa pisanjem. Na primer, programeri koji obraćaju pažnju na izražavanje u pisanoj formi takođe imaju tendenciju da obraćaju veću pažnju na to kako kodiraju. U svojoj suštini, kodiranje je proza. Dobar programer je mnogo više od prepisivača kodova; programeri su esejisti koji rade sa tradicionalnim estetskim i književnim normama. Poenta je u tome da bi programere trebalo lako da razumeju i ljudska bića, ne samo kompjuteri.
Sve je u detaljima. Zapošljavam ljude koji vode računa o tim detaljima. Kandidati koji ne smatraju pisanje važnim verovatno će zanemarivati i druge bitne stavke. Ako ste aljkavi na polju gramatike, aljkavi ste, verovatno, i na drugim poljima.
Iz tih razloga kandidatima za posao dajem gramatičke testove. Svi kandidati u biografiji navode da vode računa o detaljima; ja im pružam mogućnost da to i dokažu.
Kyle Wiens
Izvor: hbr.org