Коментари

  1. Što se tiče imenica ženskog roda mislim da je gospođa Rada Stijović u pravu. Potpuno sam drugačijeg mišljenja kada se radi o sledećem stavu : Шиптари и Цигани сами себе зову тако. Ако кажемо да је то погрдно, онда ми грешимо, ми дајемо боју тим речима коју оне очито немају јер се ти народи не би сами тако звали. Naime, neće biti da je ovo samo pitanje lingvistike. Poznato je i da se oko ovog pitanja mnogo lome koplja. I najčešće zagovornici ovih naziva koriste isti argument kao gospođa Stijović. Da ne otvaram na ovom mestu širu priču, samo da pokušam da odgovorim sa sličnim argumentom. To što na primer mene među prijateljima zovu Nosonja, Prda ili Ćela na primer, nikako ne bi dalo za pravo gospođi Stijović da me oslovi, ili naziva, takvim imenom. Isto kao što me neko može pozdraviti sa psovanjem i da to bude samo znak srdačnosti i bliskosti, a kada to uradi neko drugi – dobiće, u najboljem slučaju, po nosu. E pa sa tim narodom, Albancima na primer, poodavno više nismo tako bliski i prijateljski da bi ih mogli nazivati kako se oni zovu sami, ili kako se nama ćefne. Pre svega, a naročito POSLE SVEGA, moramo se potruditi da bar u tom delu iskažemo minimum poštovanja i da po hiljaditi put bahato ne otvaramo stare rane. I da se pritom ne pravimo baš nevešti, da ne kažem i nešto drugo, jer vrlo dobro znamo da nas upravo upotreba reči Šiptar ili Albanac određuje i opredeljuje u mnogo širem smislu od jezičkog ili politički korektnog – rekao bih da je to više civilizacijsko, pa i etičko pitanje. I na kraju da se vratim na početak, ne dajemo samo mi boju tim rečima kao što veli gospođa Stijović, daje ih i širi društveni kontekst, a u konkretnom slučaju, nažalost i tragične istorijske okolnosti.

    1. Poštovani Borise, u Vašem primeru da ako Vas prijatelj neki zove Nosonja, a da ne bi bilo prikladno da Vas neko ko Vas ne poznaje zove Nosonja 100% stoji kao tačno. Ono što mislim da niste najbolji primer našli, pa ću pokušati da pojasnim i zašto. Naime, Nosonja, Prda ili Ćela se ne odnosi na pripadnost nekoj društvenoj skupini ljudi sa karakternim osobinama, već na uvredu na ličnom nivou, pogotovu ako je takav i ton kojim se takvi epiteti izgovaraju. Razumem da bi Vas to uvredilo da Vam neko nepoznat kaže, no recite mi da li kada vidite Ciganina na ulici i kažete mu Cigo da li se on uvredi i krene Vas da vređa ili najnormalnije razgovara sa Vama? Koliko Ciganina ste sreli da ste ih oslovili sa Cigo i da su se naljutili na Vas?

      1. Poštovani Marko, ”nekoj društvenoj skupini ljudi sa karakternim osobinama”, pripadnost bilo kojoj društvenoj skupini ljudi nema veze sa vašim karakternim osobinama. Ideja da pripadnost određenoj društvenoj skupini znači da svi pripadnici imaju iste određene karakterne i lične osobine je sama osnova rasizma i fašizma. Ciga i cigan je kulturološki i istorijski u našoj kulturi povezano da diskriminacijom i marginalizacijom Romske populacije, što se i danas među narodom može lako naići na razliku između ”dobrih” i ”loših” Roma u kontekstu: ”Oni su fina Romska porodica, a ovi su cigani”. Sasvim je dovoljno da pokušate da u google image search ukucate ”cigani” i pogledajte fotografije a zatim ”Romi” i pogledajte razliku. Po pitanju toga da li su se ikad žalili, ili naljutili, Vama svakako ne daje pravo da ih na takav način oslovljavate. Ja sam polu slovakinja i navikla sam da u Beogradu to sa sobom povlači reakciju: ”Aaa Zuska!”. To je čak, moglo bi se reći, pozitivan stereotip, izveden iz slovačkog imena Zuzana koje je nekad bilo jako često među slovakinjama, i odnosi se na izuzetno vredne i poštene žene koje su čistile stanove po Beogradu. Jednako je nemoguće objasniti ljudima da to ne rade, jer se po pravilu nađu uvređeni i uvek se završi konfliktom i neprijatnošću. U skladu sa tim, naučila sam da klimnem glavom i promenim temu.

    2. Tebi nisu jasne ni osnovne stvari. Poredis nacionalno ime sa pogrdnim imenima smisljenim na osnovu fizickih nedostataka.

  2. Ne bi trebalo mešati bilo čiji subjektivan utisak sa gramatičkim pravilima.
    U našem jeziku postoji kategorija gramatičkog roda koja se u rečenici mora slagati sa svim ostalim kategorijama.
    Ne možemo reći: psiholog Jović je rekla.
    Isto tako ne kažemo ni: čovek je rekla.
    Sasvim bi primeren bio sufiks -ica u primerima kao što su: nastavnica, učenica, doktoroca, dorektoroca, psihologica, pedagogica…
    Češća je upotreba sifiksa -kinja koji mnogima pata uši. Meni lično bi bio lepši -ica, ali mi ništa ne smeta ni ovaj drugi. Zar nemamo reči: kneginja, sluškinja, strankinja, studentkinja?
    Da li bi neko od vas rekao: knez Milica?

      1. Ne možemo reći: psiholog Jović je rekla.,JASNA a mozemo
        doktoroca, dorektoroca,JASNA
        “на дипломамa nише, дипломирани психилог, педагог, доктор медицине, а не докторица медицине “ЗОРАН

  3. Шта пише на дипломама када неко заврши факултет? Пише, дипломирани психилог, дипломирани педагог, доктор медицине а не докторица медицине итд.! Историјски гледано многи називи за професију су били везани за лица мушког пола и проистекли су из старих језика (грчки првенствено и латински).

  4. Bravo, gospođo Stijović! Konačno neko pametan da kaže ono, što većina poštovalaca našeg divnog jezika, misli! Hvala Vam! 🙂

  5. Ne osećaju se “ocvale devojke” uvređenim što se nisu udale, nego što ih neko identifikuje prema bračnom statusu, koji je privatna stvar.
    Drugo, jezik sam proizvodi ženske oblike za zanimanja (kako ćemo reći Psiholog je rekla?), težeći da odrazi realni društveni angažman žena. Prema R. Stijović, nisu nam neophodne psihološkinje i druge škinje, a čistačice, kućne pomoćnice i druge ice mogu mirno da stoje. Rodno osetljivi jezik najvidjivije dekonstruiše patrijarhalni kulturni model i dominantnu jezičku ideologiju, pa otud toliki otpor prema njemu.
    Rada Stijović ne razume suštinu rodno osetljivog jezika, kreće se isključivo u okviru zastarelog strukturalističkog poimanja jezika, bez uvida u savremene jezičke teorije i pristupe.

  6. Рада Стијовић савршено разуме , како суштину језика , тако и разне политикантске измишљотине као што су и ове новокомпоноване шкиње. Никакве доскочице типа ”како ћемо рећи : Психолог је рекла?” (А рећи ћемо , као и до сада: Госпођа/Госпођица психолог је рекла) не могу да промене ту чињеницу. Јер таквих доскочица има на хиљаде и врло су популарне у јужним крајевима када људи хоће да нагласе супериорност јужњачког дијалога над оним што зовемо стандардни књижевни језик.
    ”nisu nam neophodne psihološkinje i druge škinje, a čistačice, kućne pomoćnice i druge ice mogu mirno da stoje” је наравно обична злонамерна и тенденциозна конструкција јер немамо у женском роду само слушкиње и чистачице него и кнегиње и краљице и докторке и научнице и председнице и да не набрајем даље… ко није злонамеран он и сам зна

    1. Stvar je u tome sto u nekim slucajevima to zvuci normalno i prikladno, a u nekim rogobatno i smesno.

  7. Ja podrzavam napore profesorke Svenke Savic za uvodjenje rodno i socijalno jteromosetljivih reci,jer mi je objasnila da nazivi i deluju na ,a ne samo da je opisuju.
    Nije isto nazvati javno nekoga dijasporom,strancem,gastarbajterom,migrantom,prognanikom,izbeglicom ili doktem ili doktorkom.
    Jer kada nekog oznacimo nazivom onda prema tome ide i akcija.
    Ako se za zanu kaze direktor,doktor,podrazumevamo i da je zena manje vredan doktor jer ipak to zanimanje pripada muskarcima.
    Isto tako, kada jr neko uspesan u umostranstvu on je samo Srbin Djokovic,Tesla,Pupin,a ako nije mnogo uspeo on je gastarbajter,a oboje provode zivot u inostranstvu i u sustini su srpska dijaspora.
    Na primet Srbija je tetka zemlja koja nema naziv za svoje drxavljane pripadnike etnickih manjina,pa imamo nazive Vojvodjanski Madjar. Na primer ja sam Australijanac,neko je Britanac a etnicki je Indus ili Srbin.

  8. Gospodja lingvistkinja je ponudila krajnje subjektivnu i apsolutno prevazidjenu argumentaciju, a umnogome i netacnu. Odakle prosto poceti!
    – “ne uklapa se u srpski jezik”: o kakvog li naucnog argumenta! Dobro je poznato da je jezik ziva stvar I da se MENJA. U suprotnotnom bismo i danas koristili reci koje oznacavamo ‘arhaizmima’ jer ne bi bilo mesta za promenu. Dalje o ovoj proizvoljnoj oceni nema sta da se kaze.
    – Markovicka i Markoviceva su neprihvatljivi oblici zato sto upravo sugerisu identitet zene u odnosu na pripadnost muskarcu! Ukazuju na to da je osoba necija zena, tj. cerka. Markovic nije nikakvo ‘musko prezime’, vec samo ‘prezime’. POBOGU.
    – Nekoriscenje termina ‘gospodjica’ nema nikakve veze sa osecanjem uvredjenosti, vec sa pravom na privatnost! I naravno sa ravnopravnoscu. Nesto nisam primetila da se o ijednom muskarcu govori ‘gospodi(n)cic’. Insistiranje na odvajanju gospodjice od gospodje takodje je i oblik pritiska na zenu da ispuni rodnu ulogu koju joj patrijarhalno drustvo dodeljuje. O zaostalom shvatanju da neko postaje zenom samo udajom, odnosno ostaje ‘baba-devojka’, mislim da je u 21. veku malo suvisno i govoriti.
    – O funkciji jezika u stvaranju simbola i konsekventno stavova, normi i drustvenih ugovora se uci na studijama psihologije, tako da je veza izmedju koriscenja imenica u zenskom rodu sa javnim politikama i sveopstom neravnopravnoscu koja je izrazena u brojkama i prepoznata ne samo na nacionalnom vec i medjunarodnom nivou – odavno utvrdjena.
    Ostalih nonsensa iz teksta ne bih se doticala ovom prilikom. Zivo me interesuje sta bi doticna gospodja rekla na podatak da se u vojsci zene nazivaju vojnikinjama i da je to zvanicni standard i obaveza.
    Srdacno,
    Psiholoskinja

    1. Психолошкињо, држите се своје материје, своје науке, јер је очигледно да овај “са друштвених мрежа преписан став” да је “језик жива СТВАР???” (како то можете да објасните језик – па СТВАР???) браните искључиво сопственом психолошком, личном, проблематиком неоствареног осећаја жене. Немојте ни покушаати да од госпође Стијовић тражите крајње научни начин образложења, јер га – нећете ни разумети. Прозападна тенденција, којој сте, такође, очигледно, настројени, лингвистичка “решења” и могучности других језика, као и насилна политизација “проблема без проблема”, друштвене тенденције декадентних друштава преточене у појмове “једнакост” и “угрожавање” немају “прођу” у српском језику. Пример који, видите, наводите о ословљавању у армији је апсолутно насилан по све језике, јер ни у “изворишту” лингвистичког помодарства – том “напредном, западном свету” жена-војник нема род, већ је само обичан редов “private”, да, госпођо пуковниче “Yes, ma’am colonel”.
      Овим својим “приказом” и покушајем “објашњења” како се “лингвисти не разумеју, сироти и јадни, у своју струку”, посебно примером из војске и такозваном стандардизацијом, у суштини сте показали само комплетну неписменост ове нације, јер начин ословљавања, стандарде, ипак, мораћете признати, прописује Академија наука, Одбор за стандардизацију српског језика и Институт за српски језик, који, очигледно, није био консултован.

    2. I meni je to „neuklapanje u srpski jezik” najpre zasmetalo. Drago mi je što ne moram da se raspišem sama, pošto ste vi već pokrili ono što bih i ja.
      Naklon od lingvistkinje 🙂

  9. Персида Сретеновић. Зар то што наша код наше сабраће Руси, а и остали Словени, Украјинци, Белоруси, Бугари, Македонци па и остали жене имају различита презимена од мушкараца, значи да су мање жене или мање вредне? – Ја би рекла да нема то тврђење везе са професијама или звањима. На пример једна наша друга браћа која нису Словени а заправо и не знам одкуд они нама браћа када одувек су се Словени мрзили са Грцима и са Визaнтијом, немају у граматици ниједну именицу за професије и звања која је у женском роду. Копрцају се стављајући члан испред именице на пример учитељ (даскалос), па кажу „она учитељ“, то је за окачи мачку о реп. Значи нека професије и звања остану, какo јесу, али да се мушка и женска презимена прилагоде Славјанској традицији. Дакле да буду различита према роду. Тужно звучи презиме моје комшинице Иванов, када јој је муж Иванов a она је Иванова. Или моје драге Теодоре којој је презиме Јовановски, уместо Јовановска. Превише неприродно је.

    1. Познато ми је да македонска презимен имају оба рода. То што наши административни радници женска презимена претварају у мушка помало су криве и особе које примају рјешења и сличне документе са прекрштеним презименом. Треба да инсистирају на свом презимену. Они који не знају историју свог наода а тиме и језика не требају на овим страницама да пишу коментаре док не провјере шта је граматички и правописно исправно. Пуно поздрава из Бањалуке.

  10. Некада су децу учили само учитељи. Мушкарци.(једноставно-особа женског пола образованих за тај посао још није било). Када су децу почеле да уче и школоване учитељице, прочитао сам негде, да је термин “учитељица” звучао још горе у јавности, него данас “шкиње”. Временом, назив се усталио и данас и не размишљамо о томе. Можда ће, током времена, тако бити и са “шкињама”. Видећемо. Оно што ми смета, јесте искључивост и/или слепа доследност. Лично, не верујем да ће се икад (што кажу у рекламама: ИКАДА!) усталити изрази као: “добровољна давалица крви” или “добровољна даватељка органа”.

    1. Upravo tako, vremenom će nazivi titula u ženskom rodu koji danas možda zvuče “čudno” jer nismo navikli na njih postati sasvim prirodna stvar, baš kao i “učiteljica” i niko neće više ni razmišljati o tome. U svakom slučaju sve te promjene jesu u duhu našeg jezika, jer, kako rekoše Marjana i Jasna, zar ne zvuči čudno “psiholog Jović je rekla…”?. Evo zašto je to potrebno iz gramatičkih razloga:” Kao i neki drugi slovenski jezici, naš jezik ima dosljedno utkanu rodnu perspektivu, pa nije moguće upotrijebiti neku imenicu bez oznake gramatičkog roda, koji se, s manjim izuzecima, poklapa s prirodnim. Od čobana i čobanica, preko krojača i krojačica, do doktora i doktorica ili doktorki, ženska osoba koja obavlja neki posao nikada se nije „pojavljivala“ u muškoj jezičkoj formi, kao neutralnoj – to prosto nije bilo u duhu jezika. Kad god je za tim postojala potreba, u jeziku su se pojavljivali ženski likovi imenica koje označavaju zanimanja.

      Proces imenovanja je tekao spontano jer ljudi nisu „smišljali nove riječi“, već su se slobodno služili tvorbenim procesima u okviru jednog već postojećeg sistema izvedenica. Kako smo već imali prijatelja i prijateljicu i slične jezičke parove, čim su žene počele da obavljaju učiteljske poslove, u jeziku se pojavila i učiteljica. Moglo bi se reći da je potreba samog jezika za ženskim likom bila višestruka i sistemska: prvo, jer izvođenje ženskih oblika mocionim sufiksima sistemski zahvata naš jezik, i drugo, jer pravilo da se subjekat i predikat moraju slagati u rodu, broju i licu predstavlja jednu od osnovnih zakonitosti naše sintakse. Zato smo, već samo iz jezičkih razloga, morali dobiti učiteljicu, a ne nekog univerzalnog učitelja. Pa ako je ta riječ nekome i zvučala „ružno”, to svakako nije bio razlog da je ne koristi.”

      1. 99 % vas ovde pravi gresku kada su doktori u pitanju. U pokusaju da zvce prosveceno npr kazu: “idem kod doktora da mi prepise nesto protiv prehlade”. Ne idete kod doktora vec kod lekara. doktor je titula. A sto se tice “skinja”, onog trenutka kada bude bilo obavezno u nasem jeziku ja cu prestati da ga koristim.

  11. U srpskom jeziku ima veoma mnogo reci stranog porekla (razumljivo,zbog tehnoloskih dostignuca(,takodje mnogo turcizama ..i ko zna kojih sve jos…Sada nam smeta uvodjenje rodno osetljivog jezika ,ne znam zbog cega? Da li se tu neko oseca ugrozen?

  12. Некада су децу учили само учитељи. Мушкарци.(једноставно-особа женског пола образованих за тај посао још није било). Када су децу почеле да уче и школоване учитељице, прочитао сам негде, да је термин “учитељица” звучао још горе у јавности, него данас “шкиње”. Временом, назив се усталио и данас и не размишљамо о томе. Можда ће, током времена, тако бити и са “шкињама”. Видећемо. Оно што ми смета, јесте искључивост и/или слепа доследност. Лично, не верујем да ће се икад (што кажу у рекламама: ИКАДА!) усталити изрази као: “добровољна давалица крви” или “добровољна даватељка органа”.

  13. Koliko mizoginije, šovinizma, rasizma, nenaučnih “argumenata” na jednom mjestu. Pismenicu svakako više neću čitati jer potura ovakve kvazinaučne tekstove kao relevantne.

    1. Поштована Дијана, у тексту је изнесено једно од мишљења, које можете прихватити, а и не морате. Ни на једном месту се не сугерише да су ставови др Раде Стијовић неприкосновена правила; реч је о ставу језичког стручњака о одређеној језичкој појави, према коме треба заузети критички став (прихватања или неприхватања). Текстови који се односе на правила налазе се у делу сајта под називом Како се пише и Како се каже. Срдачан поздрав.

  14. Измишљене рогобатне именице женског рода као што су “психолошкиња”, “педагошкиња”, “политиколошкиња” и њима сличне “шкиње”, плод су радикалне феминистичке идеологије која је на постхришћанском Западу постала мејстрим. Изгледа да је та пошаст закуцала и на наша врата. Cлично као и многе друге, у начелу племените идеологије (комунизам, либерализам, пацифизам), и феминизам је временом полако прелазио у своју супротност. Некада просветитељски покрет за једнакост и права жена, данас се извитоперио у разнородну вишеслојну организацију искомплексираних ружних жена које су од својих лоших особина и фрустрација направиле читаву идеолошку платформу. Што се тиче “родно равноправног језика”, слажем се да треба употребљавати именице женског рода за занимања где је то изводљиво и могуће (нпр. докторица, куварица, правница, наставница), али свакако не где то звучи крајње глупо и неприродно (“социолошкиња”, “боркиња”, “војникиња”, “судиница”), и притом представља право силовање српског језика. Следећи та накарадна “родно равноправна” лексичка “правила”, како би гласиле именице женског рода од речи “примач”, “дизач” или “тренер”?

    1. Браво Г-дине Јоване. Свака Вам је на месту. У потпуности се слажем са Вама.
      Него зашто је остало “судија”. Зашто није “судијница” или “судкиња”?

    2. Samo nekoliko primera mi pojasnite:
      Pušač, kurir, mašinovođa,, vozač, staklorezac, vatrogasac, moler, vanzemaljac ..

      1. Шта Вам у вези са наведеним примерима није јасно?

    3. To što ti imaš problem s određenim rečima, i vrlo jasne negativne seksualne aluzije, poput primačica, dizačica ili trenerica je, pa, kako bih ti rekao, samo tvoj problem. Da li si spreman da se s njim i suočiš odluči sam.
      Iskreno, čisto sumnjam, jer paćenički zaključak da su feministkinje „ružne iskompleksirane žene” je sasvim dovoljan da svakom iole normalnom i prosečnih kognitivnih mogućnosti, pokaže sa kakvim „čovekom” ima posla.

  15. Ako je nekom jedini zivotni cilj da se uda i da se ponosi time sto je gospoja onda nek uziva u svojim dostignucima. I dok sam bila neudata mrzela sam obracanje sa gospodjice,i sad kad sam udata mrzim kad mi kazu gospodjo. Volim kad mi se obracaju po imenu,ili kao nekad sa drugarice.

  16. Увек се руководим да је код овакви -шкиња правилно оно штоо пише у дипломи…мада, више волим када ми кажу професорка, а не професорица…Али, већ када сте запели, па не пуштате…можете да нађете идеално решење у примеру који сте навели: психолог Јовић па додамо женско име је рекла…

  17. Ova skupina naklapanja je, u najmanju ruku, pokazatelj da su aktuelni sporni doktorati i uopšte diplome, rak rana ovog društva.
    Mene bi, najiskrenije, bilo sramota da ovakvu skupinu baljezgarija, čak i slučajno objavim bez najoštrije kritike.

  18. Прочитала сам текст Раде Стијовић о увођењу именица женског рода за означавање професије.Потпуно се слажем са свим што је навела.Живим и радим у Хрватској и била сам свједок ( свједокиња) свих промјена у језику које су дошле послије рата.Навикли смо се на педагогиње, психологиње и остале глогиње.Ове приче о родној равноправности се никако не уклапају у промјене које нам Европа уводи.Шта ћемо са онима који припадају геј скупинама?Не требају нам нови изрази за женска занимања.Како је кренуло све је мања разлика између жена и мушкараца, на жалост.

Оставите коментар