Komentari

  1. Što se tiče imenica ženskog roda mislim da je gospođa Rada Stijović u pravu. Potpuno sam drugačijeg mišljenja kada se radi o sledećem stavu : Šiptari i Cigani sami sebe zovu tako. Ako kažemo da je to pogrdno, onda mi grešimo, mi dajemo boju tim rečima koju one očito nemaju jer se ti narodi ne bi sami tako zvali. Naime, neće biti da je ovo samo pitanje lingvistike. Poznato je i da se oko ovog pitanja mnogo lome koplja. I najčešće zagovornici ovih naziva koriste isti argument kao gospođa Stijović. Da ne otvaram na ovom mestu širu priču, samo da pokušam da odgovorim sa sličnim argumentom. To što na primer mene među prijateljima zovu Nosonja, Prda ili Ćela na primer, nikako ne bi dalo za pravo gospođi Stijović da me oslovi, ili naziva, takvim imenom. Isto kao što me neko može pozdraviti sa psovanjem i da to bude samo znak srdačnosti i bliskosti, a kada to uradi neko drugi – dobiće, u najboljem slučaju, po nosu. E pa sa tim narodom, Albancima na primer, poodavno više nismo tako bliski i prijateljski da bi ih mogli nazivati kako se oni zovu sami, ili kako se nama ćefne. Pre svega, a naročito POSLE SVEGA, moramo se potruditi da bar u tom delu iskažemo minimum poštovanja i da po hiljaditi put bahato ne otvaramo stare rane. I da se pritom ne pravimo baš nevešti, da ne kažem i nešto drugo, jer vrlo dobro znamo da nas upravo upotreba reči Šiptar ili Albanac određuje i opredeljuje u mnogo širem smislu od jezičkog ili politički korektnog – rekao bih da je to više civilizacijsko, pa i etičko pitanje. I na kraju da se vratim na početak, ne dajemo samo mi boju tim rečima kao što veli gospođa Stijović, daje ih i širi društveni kontekst, a u konkretnom slučaju, nažalost i tragične istorijske okolnosti.

    1. Poštovani Borise, u Vašem primeru da ako Vas prijatelj neki zove Nosonja, a da ne bi bilo prikladno da Vas neko ko Vas ne poznaje zove Nosonja 100% stoji kao tačno. Ono što mislim da niste najbolji primer našli, pa ću pokušati da pojasnim i zašto. Naime, Nosonja, Prda ili Ćela se ne odnosi na pripadnost nekoj društvenoj skupini ljudi sa karakternim osobinama, već na uvredu na ličnom nivou, pogotovu ako je takav i ton kojim se takvi epiteti izgovaraju. Razumem da bi Vas to uvredilo da Vam neko nepoznat kaže, no recite mi da li kada vidite Ciganina na ulici i kažete mu Cigo da li se on uvredi i krene Vas da vređa ili najnormalnije razgovara sa Vama? Koliko Ciganina ste sreli da ste ih oslovili sa Cigo i da su se naljutili na Vas?

      1. Poštovani Marko, ”nekoj društvenoj skupini ljudi sa karakternim osobinama”, pripadnost bilo kojoj društvenoj skupini ljudi nema veze sa vašim karakternim osobinama. Ideja da pripadnost određenoj društvenoj skupini znači da svi pripadnici imaju iste određene karakterne i lične osobine je sama osnova rasizma i fašizma. Ciga i cigan je kulturološki i istorijski u našoj kulturi povezano da diskriminacijom i marginalizacijom Romske populacije, što se i danas među narodom može lako naići na razliku između ”dobrih” i ”loših” Roma u kontekstu: ”Oni su fina Romska porodica, a ovi su cigani”. Sasvim je dovoljno da pokušate da u google image search ukucate ”cigani” i pogledajte fotografije a zatim ”Romi” i pogledajte razliku. Po pitanju toga da li su se ikad žalili, ili naljutili, Vama svakako ne daje pravo da ih na takav način oslovljavate. Ja sam polu slovakinja i navikla sam da u Beogradu to sa sobom povlači reakciju: ”Aaa Zuska!”. To je čak, moglo bi se reći, pozitivan stereotip, izveden iz slovačkog imena Zuzana koje je nekad bilo jako često među slovakinjama, i odnosi se na izuzetno vredne i poštene žene koje su čistile stanove po Beogradu. Jednako je nemoguće objasniti ljudima da to ne rade, jer se po pravilu nađu uvređeni i uvek se završi konfliktom i neprijatnošću. U skladu sa tim, naučila sam da klimnem glavom i promenim temu.

    2. Tebi nisu jasne ni osnovne stvari. Poredis nacionalno ime sa pogrdnim imenima smisljenim na osnovu fizickih nedostataka.

  2. Ne bi trebalo mešati bilo čiji subjektivan utisak sa gramatičkim pravilima.
    U našem jeziku postoji kategorija gramatičkog roda koja se u rečenici mora slagati sa svim ostalim kategorijama.
    Ne možemo reći: psiholog Jović je rekla.
    Isto tako ne kažemo ni: čovek je rekla.
    Sasvim bi primeren bio sufiks -ica u primerima kao što su: nastavnica, učenica, doktoroca, dorektoroca, psihologica, pedagogica…
    Češća je upotreba sifiksa -kinja koji mnogima pata uši. Meni lično bi bio lepši -ica, ali mi ništa ne smeta ni ovaj drugi. Zar nemamo reči: kneginja, sluškinja, strankinja, studentkinja?
    Da li bi neko od vas rekao: knez Milica?

      1. Ne možemo reći: psiholog Jović je rekla.,JASNA a mozemo
        doktoroca, dorektoroca,JASNA
        “na diplomama niše, diplomirani psihilog, pedagog, doktor medicine, a ne doktorica medicine “ZORAN

  3. Šta piše na diplomama kada neko završi fakultet? Piše, diplomirani psihilog, diplomirani pedagog, doktor medicine a ne doktorica medicine itd.! Istorijski gledano mnogi nazivi za profesiju su bili vezani za lica muškog pola i proistekli su iz starih jezika (grčki prvenstveno i latinski).

  4. Bravo, gospođo Stijović! Konačno neko pametan da kaže ono, što većina poštovalaca našeg divnog jezika, misli! Hvala Vam! 🙂

  5. Ne osećaju se “ocvale devojke” uvređenim što se nisu udale, nego što ih neko identifikuje prema bračnom statusu, koji je privatna stvar.
    Drugo, jezik sam proizvodi ženske oblike za zanimanja (kako ćemo reći Psiholog je rekla?), težeći da odrazi realni društveni angažman žena. Prema R. Stijović, nisu nam neophodne psihološkinje i druge škinje, a čistačice, kućne pomoćnice i druge ice mogu mirno da stoje. Rodno osetljivi jezik najvidjivije dekonstruiše patrijarhalni kulturni model i dominantnu jezičku ideologiju, pa otud toliki otpor prema njemu.
    Rada Stijović ne razume suštinu rodno osetljivog jezika, kreće se isključivo u okviru zastarelog strukturalističkog poimanja jezika, bez uvida u savremene jezičke teorije i pristupe.

  6. Rada Stijović savršeno razume , kako suštinu jezika , tako i razne politikantske izmišljotine kao što su i ove novokomponovane škinje. Nikakve doskočice tipa ”kako ćemo reći : Psiholog je rekla?” (A reći ćemo , kao i do sada: Gospođa/Gospođica psiholog je rekla) ne mogu da promene tu činjenicu. Jer takvih doskočica ima na hiljade i vrlo su popularne u južnim krajevima kada ljudi hoće da naglase superiornost južnjačkog dijaloga nad onim što zovemo standardni književni jezik.
    ”nisu nam neophodne psihološkinje i druge škinje, a čistačice, kućne pomoćnice i druge ice mogu mirno da stoje” je naravno obična zlonamerna i tendenciozna konstrukcija jer nemamo u ženskom rodu samo sluškinje i čistačice nego i kneginje i kraljice i doktorke i naučnice i predsednice i da ne nabrajem dalje… ko nije zlonameran on i sam zna

    1. Stvar je u tome sto u nekim slucajevima to zvuci normalno i prikladno, a u nekim rogobatno i smesno.

  7. Ja podrzavam napore profesorke Svenke Savic za uvodjenje rodno i socijalno jteromosetljivih reci,jer mi je objasnila da nazivi i deluju na ,a ne samo da je opisuju.
    Nije isto nazvati javno nekoga dijasporom,strancem,gastarbajterom,migrantom,prognanikom,izbeglicom ili doktem ili doktorkom.
    Jer kada nekog oznacimo nazivom onda prema tome ide i akcija.
    Ako se za zanu kaze direktor,doktor,podrazumevamo i da je zena manje vredan doktor jer ipak to zanimanje pripada muskarcima.
    Isto tako, kada jr neko uspesan u umostranstvu on je samo Srbin Djokovic,Tesla,Pupin,a ako nije mnogo uspeo on je gastarbajter,a oboje provode zivot u inostranstvu i u sustini su srpska dijaspora.
    Na primet Srbija je tetka zemlja koja nema naziv za svoje drxavljane pripadnike etnickih manjina,pa imamo nazive Vojvodjanski Madjar. Na primer ja sam Australijanac,neko je Britanac a etnicki je Indus ili Srbin.

  8. Gospodja lingvistkinja je ponudila krajnje subjektivnu i apsolutno prevazidjenu argumentaciju, a umnogome i netacnu. Odakle prosto poceti!
    – “ne uklapa se u srpski jezik”: o kakvog li naucnog argumenta! Dobro je poznato da je jezik ziva stvar I da se MENJA. U suprotnotnom bismo i danas koristili reci koje oznacavamo ‘arhaizmima’ jer ne bi bilo mesta za promenu. Dalje o ovoj proizvoljnoj oceni nema sta da se kaze.
    – Markovicka i Markoviceva su neprihvatljivi oblici zato sto upravo sugerisu identitet zene u odnosu na pripadnost muskarcu! Ukazuju na to da je osoba necija zena, tj. cerka. Markovic nije nikakvo ‘musko prezime’, vec samo ‘prezime’. POBOGU.
    – Nekoriscenje termina ‘gospodjica’ nema nikakve veze sa osecanjem uvredjenosti, vec sa pravom na privatnost! I naravno sa ravnopravnoscu. Nesto nisam primetila da se o ijednom muskarcu govori ‘gospodi(n)cic’. Insistiranje na odvajanju gospodjice od gospodje takodje je i oblik pritiska na zenu da ispuni rodnu ulogu koju joj patrijarhalno drustvo dodeljuje. O zaostalom shvatanju da neko postaje zenom samo udajom, odnosno ostaje ‘baba-devojka’, mislim da je u 21. veku malo suvisno i govoriti.
    – O funkciji jezika u stvaranju simbola i konsekventno stavova, normi i drustvenih ugovora se uci na studijama psihologije, tako da je veza izmedju koriscenja imenica u zenskom rodu sa javnim politikama i sveopstom neravnopravnoscu koja je izrazena u brojkama i prepoznata ne samo na nacionalnom vec i medjunarodnom nivou – odavno utvrdjena.
    Ostalih nonsensa iz teksta ne bih se doticala ovom prilikom. Zivo me interesuje sta bi doticna gospodja rekla na podatak da se u vojsci zene nazivaju vojnikinjama i da je to zvanicni standard i obaveza.
    Srdacno,
    Psiholoskinja

    1. Psihološkinjo, držite se svoje materije, svoje nauke, jer je očigledno da ovaj “sa društvenih mreža prepisan stav” da je “jezik živa STVAR???” (kako to možete da objasnite jezik – pa STVAR???) branite isključivo sopstvenom psihološkom, ličnom, problematikom neostvarenog osećaja žene. Nemojte ni pokušaati da od gospođe Stijović tražite krajnje naučni način obrazloženja, jer ga – nećete ni razumeti. Prozapadna tendencija, kojoj ste, takođe, očigledno, nastrojeni, lingvistička “rešenja” i mogučnosti drugih jezika, kao i nasilna politizacija “problema bez problema”, društvene tendencije dekadentnih društava pretočene u pojmove “jednakost” i “ugrožavanje” nemaju “prođu” u srpskom jeziku. Primer koji, vidite, navodite o oslovljavanju u armiji je apsolutno nasilan po sve jezike, jer ni u “izvorištu” lingvističkog pomodarstva – tom “naprednom, zapadnom svetu” žena-vojnik nema rod, već je samo običan redov “private”, da, gospođo pukovniče “Yes, ma’am colonel”.
      Ovim svojim “prikazom” i pokušajem “objašnjenja” kako se “lingvisti ne razumeju, siroti i jadni, u svoju struku”, posebno primerom iz vojske i takozvanom standardizacijom, u suštini ste pokazali samo kompletnu nepismenost ove nacije, jer način oslovljavanja, standarde, ipak, moraćete priznati, propisuje Akademija nauka, Odbor za standardizaciju srpskog jezika i Institut za srpski jezik, koji, očigledno, nije bio konsultovan.

    2. I meni je to „neuklapanje u srpski jezik” najpre zasmetalo. Drago mi je što ne moram da se raspišem sama, pošto ste vi već pokrili ono što bih i ja.
      Naklon od lingvistkinje 🙂

  9. Persida Sretenović. Zar to što naša kod naše sabraće Rusi, a i ostali Sloveni, Ukrajinci, Belorusi, Bugari, Makedonci pa i ostali žene imaju različita prezimena od muškaraca, znači da su manje žene ili manje vredne? – Ja bi rekla da nema to tvrđenje veze sa profesijama ili zvanjima. Na primer jedna naša druga braća koja nisu Sloveni a zapravo i ne znam odkud oni nama braća kada oduvek su se Sloveni mrzili sa Grcima i sa Vizantijom, nemaju u gramatici nijednu imenicu za profesije i zvanja koja je u ženskom rodu. Koprcaju se stavljajući član ispred imenice na primer učitelj (daskalos), pa kažu „ona učitelj“, to je za okači mačku o rep. Znači neka profesije i zvanja ostanu, kako jesu, ali da se muška i ženska prezimena prilagode Slavjanskoj tradiciji. Dakle da budu različita prema rodu. Tužno zvuči prezime moje komšinice Ivanov, kada joj je muž Ivanov a ona je Ivanova. Ili moje drage Teodore kojoj je prezime Jovanovski, umesto Jovanovska. Previše neprirodno je.

    1. Poznato mi je da makedonska prezimen imaju oba roda. To što naši administrativni radnici ženska prezimena pretvaraju u muška pomalo su krive i osobe koje primaju rješenja i slične dokumente sa prekrštenim prezimenom. Treba da insistiraju na svom prezimenu. Oni koji ne znaju istoriju svog naoda a time i jezika ne trebaju na ovim stranicama da pišu komentare dok ne provjere šta je gramatički i pravopisno ispravno. Puno pozdrava iz Banjaluke.

  10. Nekada su decu učili samo učitelji. Muškarci.(jednostavno-osoba ženskog pola obrazovanih za taj posao još nije bilo). Kada su decu počele da uče i školovane učiteljice, pročitao sam negde, da je termin “učiteljica” zvučao još gore u javnosti, nego danas “škinje”. Vremenom, naziv se ustalio i danas i ne razmišljamo o tome. Možda će, tokom vremena, tako biti i sa “škinjama”. Videćemo. Ono što mi smeta, jeste isključivost i/ili slepa doslednost. Lično, ne verujem da će se ikad (što kažu u reklamama: IKADA!) ustaliti izrazi kao: “dobrovoljna davalica krvi” ili “dobrovoljna davateljka organa”.

    1. Upravo tako, vremenom će nazivi titula u ženskom rodu koji danas možda zvuče “čudno” jer nismo navikli na njih postati sasvim prirodna stvar, baš kao i “učiteljica” i niko neće više ni razmišljati o tome. U svakom slučaju sve te promjene jesu u duhu našeg jezika, jer, kako rekoše Marjana i Jasna, zar ne zvuči čudno “psiholog Jović je rekla…”?. Evo zašto je to potrebno iz gramatičkih razloga:” Kao i neki drugi slovenski jezici, naš jezik ima dosljedno utkanu rodnu perspektivu, pa nije moguće upotrijebiti neku imenicu bez oznake gramatičkog roda, koji se, s manjim izuzecima, poklapa s prirodnim. Od čobana i čobanica, preko krojača i krojačica, do doktora i doktorica ili doktorki, ženska osoba koja obavlja neki posao nikada se nije „pojavljivala“ u muškoj jezičkoj formi, kao neutralnoj – to prosto nije bilo u duhu jezika. Kad god je za tim postojala potreba, u jeziku su se pojavljivali ženski likovi imenica koje označavaju zanimanja.

      Proces imenovanja je tekao spontano jer ljudi nisu „smišljali nove riječi“, već su se slobodno služili tvorbenim procesima u okviru jednog već postojećeg sistema izvedenica. Kako smo već imali prijatelja i prijateljicu i slične jezičke parove, čim su žene počele da obavljaju učiteljske poslove, u jeziku se pojavila i učiteljica. Moglo bi se reći da je potreba samog jezika za ženskim likom bila višestruka i sistemska: prvo, jer izvođenje ženskih oblika mocionim sufiksima sistemski zahvata naš jezik, i drugo, jer pravilo da se subjekat i predikat moraju slagati u rodu, broju i licu predstavlja jednu od osnovnih zakonitosti naše sintakse. Zato smo, već samo iz jezičkih razloga, morali dobiti učiteljicu, a ne nekog univerzalnog učitelja. Pa ako je ta riječ nekome i zvučala „ružno”, to svakako nije bio razlog da je ne koristi.”

      1. 99 % vas ovde pravi gresku kada su doktori u pitanju. U pokusaju da zvce prosveceno npr kazu: “idem kod doktora da mi prepise nesto protiv prehlade”. Ne idete kod doktora vec kod lekara. doktor je titula. A sto se tice “skinja”, onog trenutka kada bude bilo obavezno u nasem jeziku ja cu prestati da ga koristim.

  11. U srpskom jeziku ima veoma mnogo reci stranog porekla (razumljivo,zbog tehnoloskih dostignuca(,takodje mnogo turcizama ..i ko zna kojih sve jos…Sada nam smeta uvodjenje rodno osetljivog jezika ,ne znam zbog cega? Da li se tu neko oseca ugrozen?

  12. Nekada su decu učili samo učitelji. Muškarci.(jednostavno-osoba ženskog pola obrazovanih za taj posao još nije bilo). Kada su decu počele da uče i školovane učiteljice, pročitao sam negde, da je termin “učiteljica” zvučao još gore u javnosti, nego danas “škinje”. Vremenom, naziv se ustalio i danas i ne razmišljamo o tome. Možda će, tokom vremena, tako biti i sa “škinjama”. Videćemo. Ono što mi smeta, jeste isključivost i/ili slepa doslednost. Lično, ne verujem da će se ikad (što kažu u reklamama: IKADA!) ustaliti izrazi kao: “dobrovoljna davalica krvi” ili “dobrovoljna davateljka organa”.

  13. Koliko mizoginije, šovinizma, rasizma, nenaučnih “argumenata” na jednom mjestu. Pismenicu svakako više neću čitati jer potura ovakve kvazinaučne tekstove kao relevantne.

    1. Poštovana Dijana, u tekstu je izneseno jedno od mišljenja, koje možete prihvatiti, a i ne morate. Ni na jednom mestu se ne sugeriše da su stavovi dr Rade Stijović neprikosnovena pravila; reč je o stavu jezičkog stručnjaka o određenoj jezičkoj pojavi, prema kome treba zauzeti kritički stav (prihvatanja ili neprihvatanja). Tekstovi koji se odnose na pravila nalaze se u delu sajta pod nazivom Kako se piše i Kako se kaže. Srdačan pozdrav.

  14. Izmišljene rogobatne imenice ženskog roda kao što su “psihološkinja”, “pedagoškinja”, “politikološkinja” i njima slične “škinje”, plod su radikalne feminističke ideologije koja je na posthrišćanskom Zapadu postala mejstrim. Izgleda da je ta pošast zakucala i na naša vrata. Clično kao i mnoge druge, u načelu plemenite ideologije (komunizam, liberalizam, pacifizam), i feminizam je vremenom polako prelazio u svoju suprotnost. Nekada prosvetiteljski pokret za jednakost i prava žena, danas se izvitoperio u raznorodnu višeslojnu organizaciju iskompleksiranih ružnih žena koje su od svojih loših osobina i frustracija napravile čitavu ideološku platformu. Što se tiče “rodno ravnopravnog jezika”, slažem se da treba upotrebljavati imenice ženskog roda za zanimanja gde je to izvodljivo i moguće (npr. doktorica, kuvarica, pravnica, nastavnica), ali svakako ne gde to zvuči krajnje glupo i neprirodno (“sociološkinja”, “borkinja”, “vojnikinja”, “sudinica”), i pritom predstavlja pravo silovanje srpskog jezika. Sledeći ta nakaradna “rodno ravnopravna” leksička “pravila”, kako bi glasile imenice ženskog roda od reči “primač”, “dizač” ili “trener”?

    1. Bravo G-dine Jovane. Svaka Vam je na mestu. U potpunosti se slažem sa Vama.
      Nego zašto je ostalo “sudija”. Zašto nije “sudijnica” ili “sudkinja”?

    2. Samo nekoliko primera mi pojasnite:
      Pušač, kurir, mašinovođa,, vozač, staklorezac, vatrogasac, moler, vanzemaljac ..

    3. To što ti imaš problem s određenim rečima, i vrlo jasne negativne seksualne aluzije, poput primačica, dizačica ili trenerica je, pa, kako bih ti rekao, samo tvoj problem. Da li si spreman da se s njim i suočiš odluči sam.
      Iskreno, čisto sumnjam, jer paćenički zaključak da su feministkinje „ružne iskompleksirane žene” je sasvim dovoljan da svakom iole normalnom i prosečnih kognitivnih mogućnosti, pokaže sa kakvim „čovekom” ima posla.

  15. Ako je nekom jedini zivotni cilj da se uda i da se ponosi time sto je gospoja onda nek uziva u svojim dostignucima. I dok sam bila neudata mrzela sam obracanje sa gospodjice,i sad kad sam udata mrzim kad mi kazu gospodjo. Volim kad mi se obracaju po imenu,ili kao nekad sa drugarice.

  16. Uvek se rukovodim da je kod ovakvi -škinja pravilno ono štoo piše u diplomi…mada, više volim kada mi kažu profesorka, a ne profesorica…Ali, već kada ste zapeli, pa ne puštate…možete da nađete idealno rešenje u primeru koji ste naveli: psiholog Jović pa dodamo žensko ime je rekla…

  17. Ova skupina naklapanja je, u najmanju ruku, pokazatelj da su aktuelni sporni doktorati i uopšte diplome, rak rana ovog društva.
    Mene bi, najiskrenije, bilo sramota da ovakvu skupinu baljezgarija, čak i slučajno objavim bez najoštrije kritike.

  18. Pročitala sam tekst Rade Stijović o uvođenju imenica ženskog roda za označavanje profesije.Potpuno se slažem sa svim što je navela.Živim i radim u Hrvatskoj i bila sam svjedok ( svjedokinja) svih promjena u jeziku koje su došle poslije rata.Navikli smo se na pedagoginje, psihologinje i ostale gloginje.Ove priče o rodnoj ravnopravnosti se nikako ne uklapaju u promjene koje nam Evropa uvodi.Šta ćemo sa onima koji pripadaju gej skupinama?Ne trebaju nam novi izrazi za ženska zanimanja.Kako je krenulo sve je manja razlika između žena i muškaraca, na žalost.

Ostavite komentar