Na današnji dan, 6. decembra 1833. rođen je Jovan Jovanović Zmaj, pesnik koji je pevao više i lakše no ijedan srpski pesnik pre i posle njega.
Pismenica je za vas napravila mali izbor Čika Jovinih najmanjih pesama za male ljude, ali i za odrasle.
Ala je lep…
Ala je lep
Ovaj svet,
Onde potok,
Ovde cvet,
Tamo njiva,
Ovde sad,
Eno Sunce,
Evo hlad!
Tamo Dunav,
Zlata pun,
Onde trava,
Ovde žbun,
Slavuj pesmom
Ljulja lug.
Ja ga slušam
I moj drug.
Pačija škola
Jeste l čuli, kumo,
verujte, bez šale,
otvara se škola
za pačiće male.
Tako je i bilo,
verujte, bez šale,
otvorila s škola
za pačiće male.
Svi pačići došli,
na skamijam stoje
stari patak metno
naočari svoje.
Sve ih je upiso
u katalog, male,
pa ih je prozivo,
verujte, bez šale.
Pa se onda šeto
s ozbiljnošću krutom
učio ih, učio,
i knjigom i prutom.
Učio ih, učio
od srede do petka,
al se nisu odmakli
dalje od početka.
Nije bilo uspeha
učiteljskom trudu,
cela muka njegova
ostade zaludu.
Ništa više ne nauči
pačurlija ta,
nego što je i pre znala
Ga, ga, ga, ga, ga!
Nikola Tesla o Jovanu Jovanoviću Zmaju>>
Prljave ruke
Pre i posle jela treba ruke prati,
nemoj da te na to opominje mati.
Prljavim rukama, zagadi se jelo,
pa se tako bolest unese u telo.
Žaba čita novine
Sedi žaba sama
na listu lokvanja,
od žarkoga sunca
štitom se zaklanja.
Da novine čita,
to vam slika kaže,
al ne mož da nadje
što joj oči traže.
Znate već o čemu
žabe brigu vode:
hoće li se skoro
odseliti rode.
Kaži mi, kaži
Kaži mi, kaži,
Kako da te zovem
Kaži mi, kakvo
Ime da ti dam,
Hoću li reći:
Diko, ili snago
Ili ću lane
Ili moje blago
Hoću li dušo
Ili moje drago
Kaži mi, kakvo
Ime da ti dam!
Sve su to mila
Imena i lepa
Kojima Srbin
Svome zlatu tepa
Al’ ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet.
Deda i unuk
Uzo deda svog unuka,
Metno ga na krilo,
Pa uz gusle pevao mu
Što je negda bilo.
Pevao mu srpsku slavu
I srpske junake,
Pevao mu ljute bitke,
Muke svakojake.
Dedi oko zablistalo,
Pa suzu proliva,
I unuku svome reče
Da gusle celiva.
Dete gusle celivalo,
Onda pita živo
Je li, deda, zašto sam ja
Te gusle celivo?
Ti ne shvataš, Srpče malo,
Mi stariji znamo
Kad odrasteš, kad razmisliš,
Kazće ti se samo!
Tiho noći
Tiho noći, moje sunce spava;
Za glavom joj od bisera grana;
A na grani k’o da nešto bruji
– To su pali Sićani slavuji:
Žice predu iz svilenog glasa
Otkali joj duvak do pojasa
Pokrili joj i lice i grudi
– Da se moje Sunce ne probudi.
Slika: istorijaplus.wordpress.com
Potpis: en.wikipedia.org