Rektor predložio vraćanje ćirilice u hrvatske škole


Damir Boras, rektor Univerziteta u Zagrebu, predložio je novoj hrvatskoj vlasti da u osnovne škole vrati učenje ćirilice koja je iz programa nestala početkom devedesetih.

– Mislim da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. To su starohrvatska pisma i bilo bi lijepo nanovo ih vidjeti u nastavi – kaže zagrebački rektor, uveren da će u stručnoj javnosti mnogi misliti isto.

Davor Dukić, redovni profesor Odsjeka za kroatistiku, Katedre za stariju hrvatsku književnost, navodi dva razloga zbog kojih bi bilo dobro učiti ćirilicu.

– Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se u nama susjednim zemljama rabe i ćirilica i latinica, a savladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici – kaže Dukić.

Slaže se s tezom da danas, da je ćirilica ostala u hrvatskom obrazovnom sastavu, ne bi u toj meri imali teškoća s uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.

– Kada nešto bolje poznajete, manje od toga zazirete – kaže Davor Dukić.

Bivši dekan Filozofskog fakulteta (s početka devedesetih), akademik Josip Bratulić, stav o ćirilici u školama opravdava na sledeći način:

– Nijedno znanje čovjeka ne opterećuje da bi ga osiromašilo. U mozgu prostora ima, a znati pisma je vrlo dobro – onaj tko ne zna pisma, ne zna ni jezike.

Svestan da u dnevnopolitičkom kontekstu ovo pitanje može biti dočekano na nož, nudi rešenje:

– Problem je što ćirilici treba skinuti političku auru. Kako? Vrlo jednostavno – nazovimo je hrvatskom ćirilicom – predlaže akademik Bratulić.

Dok se neki s čuđenjem pitaju je li ovo neki oblik naknadne pameti, Željko Jozić sa Hrvatskog instituta za jezik pita se kako se dogodilo da se ćirilica u školama prestala učiti ako se jezikoslovci danas slažu da bi je trebalo vratiti u škole.

Jozić objašnjava kako je jasno da su ćirilica i glagoljica stara hrvatska pisma, a da su Hrvati bili tropismena nacija i pisali glagoljicom, ćirilicom i latinicom. – Činjenica jest i da su hrvatska ćirilica, tzv. bosančica, i glagoljica danas vrlo zanemarena pisma iako su njima pisani neki od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti.

A stručnjak za jezike s Odsjeka za lingvistiku, akademik Ranko Matasović, iako nema izgrađeno mišljenje o potrebi uvođenja ćirilice u škole, smatra da bi u njima trebalo znatno više učiti – ruski.

– To je jezik koji se lako uči i višestruko isplati. Učenje ruskog, doduše, povezano je s poznavanjem ćirilice, a i činjenica jest da su i glagoljica i ćirilica dio hrvatske nacionalne baštine – kaže akademik Matasović, uveren da su deca, posebno u osnovnim školama, preopterećena mnogim sadržajima, pa je pitanje gde naći prostora za učenje glagoljice i ćirilice.

– Na razini izbornih predmeta sve je moguće – kao izborni, mogao bi se učiti i kineski, no sve je stvar stručne analize kurikuluma – kaže Marasović.

– Ja znam pisati i čitati ćirilicu jer sam predavala u školi kada su se zadaće pisale i latinicom i ćirilicom. Znanje ćirilice čak me spasilo jedne ratne godine – kaže Ljilja Vokić, bivša ministarka prosvete i profesorka hrvatskog jezika. Prema njenom mišljenju, ćirilicu je i danas zgodno znati, no nije ju dobro nametati. Zato bi bivša ministarka otvorila učenicima mogućnost izbora učenja ćirilice. Ljilja Vokić pritom podseća da ćirilica nije obeležje jednog naroda da bi se zbog nje stvarala averzija.

– To nije srpsko pismo, samo su je Srbi zadržali, a Hrvati su se priklonili Zapadu i prihvatili latinicu. Kad bi se u školama otvorila mogućnost njezina učenja, vjerujem da bi bilo onih koji bi se odazvali – procjenjuje Vokić.

– Ne znam što je rektor Boras želio postići ovim prijedlogom, ali činjenica je da jedino u čemu se svi slažemo jest da nam je gradivo preopterećeno i nije u skladu s vremenom u kojem živimo. Ako ostavimo sa strane ćirilicu kao svojevrsno političko pitanje u Hrvatskoj, i uz uvažavanje da je i znanje tog pisma dio pismenosti, svejedno mislim da bi za buduće generacije bilo korisnije uvesti nešto novo, poput učenja informatike ili još jednog stranog jezika – rekao je Radovan Fuchs, bivši ministar nauke. Dodaje kako u Americi deca nemaju obavezan latinski, pa svejedno imaju izvrsne lečnike i pravnike.

Osam zabluda o ćirilici>>

Izvor: www.jutarnji.hr

Fotografija: novilist.hr

2 komentara

Miodrag
Odgovor 29/01/2016

Ćirilica zauvek :)
http://www.pravda.rs/2016/01/26/serbian-2016-kde-cirilicni-operativni-sistem-video/

Ostavite komentar.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena zvezdicom.

Pismenica vam preporučuje da pročitate i...

sareneti
Šareneti ili šareniti
08/03/2018
o-pozajmljenicama
Društvo mrtvojezičara (O pozajmljenicama)
28/06/2016
odredjeni-neodredjeni-vid
Određeni i neodređeni vid prideva
01/03/2016
izvedba
Izvedba ili izvođenje
25/02/2016
macevanje-jezikom
Sterija i Vuk: mačevanje jezikom
24/02/2016
opasna-zamena-reci
Opasna zamena reči
08/02/2016
slovo-E
Najčešće pravopisne greške (na slovo E)
19/01/2016
postoje-li-jezicke-nedoumice
Boban Arsenijević: Burek koji se može poneti
18/01/2016
engleski-jezik-i-drugi-jezici
Da li će engleski jezik uništiti druge jezike?
17/01/2016