Kad je nekome nešto potpuno nerazumljivo, daleko, ili strano, nepoznato, kažemo obično da su to za njega španska sela. Zašto baš španska, zašto ne nemačka, francuska ili portugalska, na primer? I zašto u množini, a ne u jednini: španska sela, a ne itansko selo? Na kraju, zbog čega se nešto nepoznato i nerazumljivo veže upravo za sela, a ne za nešto drugo (šumu ili džunglu i sl.)?
Opširan i obrazložen odgovor na sva ta pitanja daje romanist Karlo Brudor u jednom jezičkom časopisu (1974). Uz njegova objašnjenja, podatke iznesene u knjizi Nemačko-srpskohrvatski frazeološki rečnik Pavice Mrazović i Ružice Primorac i neke napomene prof. Ivana Klajna, moguće je sa sigurnošću objasniti poreklo i izvorno značenje izraza španska sela, koji se, inače, u nas veoma često upotrebljava.
Pre svega, treba reći da je to doslovan prevod odgovarajućeg nemačkog izraza spanische Doifer, s istim značenjem kao i kod nas. Brudor tvrdi da je taj izraz u nemačkom jeziku prvi upotrebio Johan Volfgang Gete u svom čuvenom romanu Jadi mladoga Vertera (1774). U najstarijem srpskom prevodu toga Geteovog dela (Branko Mušicki, Mala biblioteka III-V, Mostar 1905) rečenica u kojoj stoji pomenuti izraz glasi ovako: „To su bila za poslanikov mozak španska sela, i ja se preporučim da se ne bih morao još više mučiti zbog daljeg nerazumnog govora.”
Ako je ovaj podatak tačan, tj. ako nema ranijih prevoda Vertera, to bi onda značilo da je izraz španska sela preuzet iz nemačkog u naš jezik početkom dvadesetog veka, tačnije 1905. Kasnije je on iz literature prešao u svakodnevni govor tako da je danas široko poznat i rasprostranjen. Zanimljivo je kako je izraz španska sela nastao u nemačkom jeziku, posebno s obzirom na činjenicu da u istom tom jeziku postoji i mnogo stariji izraz češka sela ( böhmische Doifer), koji se pojavio negde u drugoj polovini sedamnaestog veka, nakon Tridesetogodišnjeg rata (1618–1648). Nemačkim vojnicima, koji su u toku toga rata prolazili kroz Češku, slovenska imena sela zvučala su čudno, strano, bila su im nerazumljiva. Tako je nastao izraz češka sela ( böhmische Doifer) u opštem značenju „nešto strano, nerazumljivo”. Ostaje da se objasni zašto su Nemci umesto böhmische Doifer (češka sela) počeli govoriti spanische Dorfer (španska sela). Beć pomenuti istraživač (K. Brudor) smatra da je do toga došlo ukrštanjem dvaju nemačkih izraza: 1) böhmische Doifer (češka sela) i 2) das kommt mir spanischfor (doslovno: „to mi dođe španski”, u značenju: „to mi je nerazumljivo”).
Nemci su, naime, ono što je dolazilo iz dalekog španskog jezika osećali kao strano i nerazumljivo. Takvi su izrazi, s istim značenjem, stvoreni i u drugim jezicima, npr. u španskom esto es griegopara mi (bukvalno: „to je grčki za mene”), isto kao i u engleskom: it’s Greek to me. Španci kažu i esto es arabigo para mi („to je arapski za mene”), a Francuzi: c’estdu chinois („to je kineski”) ili c’est l’hebreu („to je jevrejski”) itd.
Svugde je ime slabo poznatog jezika dobilo opšte značenje nečeg nepoznatog, odnosno nerazumljivog. Za Nemce je stran i nepoznat bio španski, za Špance grčki ili arapski, za Francuze kineski ili jevrejski, i tako redom. Za nas je, opet, presudan bio nemački uzor, jer je u tom jeziku umesto češka sela, ukrštanjem, nastao izraz španska sela, koji je, kako smo videli, direktno preuzet u srpski jezik preko Geteovog dela.
Izvor: Milan Šipka, Zašto se kaže?