Kći, kćer, kćerka, ćerka: kako je pravilno?

Za žensko dete (u odnosu prema roditeljima) kaže se kći, kćerka, ćerka, kćer, ćera, šćer…

Šta je od ovoga ispravno?

Pravopis Matice srpske beleži kći, kćer, kćerka i ćerka kao književne, standardne oblike.

Do grešaka najčešće dolazi u promeni po padežima imenice kći. Pri upotrebi oblika kći treba voditi računa o tome da je to oblik nominativa, a da ova imenica u akuzativu glasi kćer, a ne kći. Dakle, kad je ova imenica subjekat u rečenici treba upotrebiti oblik nominativa – kći, na primer: Moja kći je odlična učenica. Međutim, kada je u funkciji objekta, upotrebićemo akuzativ – kćer, na primer: Volim svoju kćer (a ne Volim svoju kći). Kako je rekao Milorad Telebak: „Kći može roditi kćer, ali ne može kćer roditi kći”.

Kći je, zapravo, stara slovenska reč za imenovanje srodstva i ona se, kao i imenica mati, menjala po tzv. promeni imenica ženskoga roda suglasničkih osnova. Ove imenice su u nominativu glasile mati i kći, a u svim ostalim padežima osnova im je proširivana sufiksom -er. Tokom istorijskog razvoja jezika, imenica kći se počela menjati kao, recimo, imenica stvar, a imenica mati kao žena. Međutim, one su sačuvale stare osnove te imenica kći u nominativu jednine i danas tako glasi, a u genitivu, dativu i vokaktivu – kćeri.

Kćerka je takođe pravilan oblik, dobijen od kćer i sufiksa -ka. Dativ ove imenice glasi kćerki i kćerci; genitiv množine je kćerki. Prisvojni pridev je kćerkin.

Oblik ćerka je takođe pravilan, a izbegavan je poslednjih decenija jer ga u Rečniku uz Pravopis iz 1960. godine nije bilo. Reč ćerka dobijena je uprošćavanjem suglasničke grupe kć- u kćerka. Ovaj oblik je najčešći u svakodnevnom govoru.

Od četiri oblika koji su u upotrebi: kći, kćer, kćerka i ćerka prednost treba davati obliku kći, ali dopušteno je upotrebiti i preostala tri.