Kada govorimo o našoj narodnoj epici, vidimo da se njena revolucionarnost ne ogleda samo u pokličima već i kroz sadržinu, junake i njihove postupke. Junaci narodne epike nosioci su najdubljih narodnih misli i osećanja, a u njima je i ovaploćena vekovna borba i heroizam naroda. Istoriju i duh jednog naroda ništa bolje ne oslikava od narodne epike.
U plejadi muških likova, koji pršte od junaštva i snage, a ponekad i od surovosti, ponosno se uzdižu ženski likovi naše narodne epike. Ženski likovi naše usmene baštine nisu učestali kao muški, što ne znači da su i manje važni; naprotiv, u pojedinim pesmama nosioci su najviših etičkih normi. Većina naših epskih junakinja poseduje najvrednije ljudske kvalitete – od dobrote i požrtvovanosti, pa sve do hrabrosti i mudrosti.
Jedna od najznačajnijih žena u narodnoj poeziji, kojom je i Gete bio opčinjen, jeste Hasanaginica. Ona je jedan od najsvetlijih i najtragičnijih likova naše književnosti. Mučena željom da obiđe muža, ali ipak dosledna pravilima, ostaje kod kuće, smatrajući to ispravnim. Kada biva oterana, u njenoj čistoj i nevinoj duši desiće se prava drama. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je napustila svoju decu, svog muža i dom. Iako zadovoljava sve norme tadašnjeg društva, doživljava tragediju – u nemoći da nešto promeni, srce joj puca. Iz njenog lika izbija snaga ličnosti, slabost žene i nežnost majke.
Položaj žene u Hasanaginici Ljubomira Simovića>>
Mudrost i dobrota ženskih likova naše narodne epike došla je do izražaja u pesmi Dioba Jakšića, kroz lik Anđelije. „Brižna i nevesela”, našla se među zavađenom braćom. Patrijarhalna i pobožna Anđelija u nezavidnom je položaju – izvršiti muževljevu zapovest i ogrešiti se o ljudske i verske norme, ili napustiti dom. Opredelivši se za pažnju i milost, mudra Anđelija pobeđuje sebičnost i sujetu, i tako se uzdiže iznad oba velika vladara.
„Gospođa razumna”, kako je sa punim pravom naziva njen muž, Jelica iz pesme Smrt vojvode Prijezde, ni po cenu života se neće odreći svoje vere. Ona je oslikana ne samo kao verna supruga, već i kao veliki rodoljub.
Vernost i požrtvovanost narodnih junakinja pretočena je i u lik Stojanove žene Jele, koja ga je čekala više od devet godina (Ropstvo Janković Stojana).
Tragika kosovskog poraza, jednog od najvećih poraza u srpskoj istoriji, kroz likove Kosovke devojke i majke Jugovića sa kolektivnog udesa se prenosi na lični i porodični.
U našoj epskoj baštini značajno mesto zauzimaju i neistorijske pesme, a jedna od najlepših među njima jeste pesma Jetrvica adamsko koleno. Narodni pevač je kroz lik Koviljke prikazao svu dobrotu, plemenitost, saosećajnost i ljubav koju neko može posedovati. Ali, taj neko mora biti poseban, mora biti adamsko koleno, što znači – biti obdaren bezuslovnom dobrotom i požrtvovanošću.
Etičkim vrednostima kojima je obojio većinu srpskih junakinja, narodni pevač je suprostavio pakosne, zlobne i ljutite Turkinje, poput Bećir-aginice (Mali Radojica) i Kulinove kade (Boj na Mišaru), čime je pojačao moralnu veličinu i mudrost srpske žene.
Iako u potčinjenom položaju, žena je oduvek bila stub porodice, ličnost koja dela ne sebe radi, nego radi drugih, i koja je sposobna i uvek spremna da se potpuno žrtvuje, ne žaleći sebe. Takva žena – moralna, hrabra i osećajna, a pre svega – mudra i pravedna, morala je dobiti svoje mesto u epskoj pesmi koja tako postaje istorija ne samo jednog vremena i naroda već i istorija ženske veličine u svakom smislu te reči.
Autor: Dušica Čukić