Jedna od najčešćih i, verovatno, najiritantnijih grešaka u govoru i pisanju jeste upotreba jer umesto je l’.
Da li zbog sličnog glasovnog sastava, nemarnosti ili neznanja – mnogi ne prave razliku između jer i je l’. Osim prva dva glasa, oni nemaju ništa zajedničko.
Jer si dobro? Osećam se divno jel uskoro putujem na more.
Ovo, naravno, nije ispravno.
Je l’ i jer nisu sinonimi, pa ih ne treba upotrebljavati proizvoljno.
Jer je uzročni veznik koji znači zato/zato što.
– Osećam se divno jer uskoro putujem na more – isto je što i – Osećam se divno zato što uskoro putujem na more.
Međutim – Osećam se divno jel uskoro putujem na more – ne govori nam ništa osim da je rečenica pravopisno nekorektna.
Dakle, jer je uzročni veznik, a je l’ je 3. lice jednine prezenta pomoćnog glagola jesam i skraćeni oblik rečce li.
Je l’si dobro/Jesi li dobro?/Da li si dobro?
Rečca li piše se uvek odvojeno, i u skraćenom obliku pisaćemo je odvojeno i s apostrofom umesto izostavljenog slova i.
Šta je onda jel?
Često se, u razgovornom jeziku, piše jel, sastavljeno, koje zamenjuje upitnu konstrukciju da li i služi za građenje pitanja u razgovornom jeziku. Ovaj oblik treba razlikovati od je l’, koje je skraćeni oblik od glagola jesam; u upitnoj rečci jel nema glagola jesam. Norma ne prihvata ovaj oblik.
Da ponovimo:
jer – uzročni veznik koji znači – zato, zato što;
je l’ – 3. lice jednine prezenta pomoćnog glagola jesam i skraćeni oblik rečce li;
jel – zamena za upitnu konstrukciju da li u razgovornom jeziku.
A ne, najiritantnija je: šta ti hvali. 🙂
Konkurencija je jaka. 🙂
Ili:Ti bih
Mene najvise nervira “sumljam” ili “indenticno”. :)Inace, odlican tekst. Samo nastavite tako. pozz
Hvala. 🙂 Pozdrav.
Ja ću bez hleda! (leda)
Mlogo-mnogo
Kupi leba… ?
Uh, ja se sva nakostrešim od: izvinuo/la sam se.