Do alternacije koja se zove gubljenje suglasnika najčešće dolazi na granici između prefiksa i korena ili na granici predsufiksalnog dela osnove i sufiksa.
Kada se dva ista suglasnika, na granici osnove i sufiksa ili prefiksa i osnove, nađu jedan do drugog, svode se na jedan: rus + ski = ruski, bez zuba = bezub, od + deliti = odeliti.
Često takva dva suglasnika nastaju usled jednačenja suglasnika po zvučnosti ili po mestu izgovora: ped + deset = peddeset = pedeset, šest + deset =šesddeset = šezddeset = šezdeset, bez stida = besstidan = bestidan, raz + žalostiti =ražžalostiti = ražalostiti, iz + šetati = isšetati = iššetati = išetati.
Izuzetak od ovog pravila je superlativ od prideva koji počinju na j: najjači, najjeftiniji, najjasniji i sl.
Udvojeni suglasnik zadržava se i u nekim novijim prefiksalnim tvorenicama, gde bi se svođenjem na jedan glas zamaglilo značenje prefiksa: protivvrednost, preddržavni, transsibirski, superrevizija i sl.
Na granici predsufiksalnog dela osnove i sufiksa suglasnici t i d se gube ispred afrikata c, č, dž, ć, đ: otac, otca, oca; zadatak, zadatci, zadaci; predak, predci, preci; govedo + če = govedče = goveče; sladoled + džija = sladoleddžija…
Mnoge tročlane suglasničke grupe svode se na dvočlane time što se t i d gube ako si ispred njih strujni suglasnici s, z, š ili ž a iza njih suglasnici b, k, l, lj, m, n ili nj. Ako odbacimo retke ili zastarele reči, ovo pravilo se svodi na grupe stn, stl, stk, stm, zdb, štn, koje gube t, odnosno d, kao u častan, časna, časno; vesnik (od vest + nik); zalistak, gen. zaliska, mn. zalisci…
Podela suglasnika u srpskom jeziku>>>
Predrag Piper, Ivan Klajn, Normativna gramatika srpskog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2014.