Pred prepunim štandom Rusije, zemlje počasnog gosta 60. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga u Hali II, otvorena je najveća kulturna manifestacija u regionu pod sloganom „Šta bi bilo da nije bilo”.
U ime Ruske Federacije, zemlje počasnog gosta, okupljenima se obratila dr Natalija Naročnickaja, direktor Fonda za istorijsku perspektivu iz Moskve i priređivač serije knjiga o istorijskim vezama Rusije i Srbije. Naročnickaja je u svom nadahnutom govoru naglasila da je „za Ruse, ove godine posebno radostan događaj, jer je Rusija počasni gost Beograda!”. Podsetivši da u slovenskoj kulturi knjiga zauzima posebno mesto, dodala je da su „knjige reke koje Vaseljenu preplavljuju mudrošću”, citirajući i letopisca Nestora iz 11. veka koji je u „Povesti minulih leta” napisao da je „u njima nepregledna dubina, one su nam uteha u tuzi”.
Naročnickaja je zatim podsetila na reči srpskog Patrijarha Pavla koji je govorio: „Nama Bog nije dao ni mač, ni pušku da prisiljavamo ljude da nam priđu, da postanu hrišćani. Dao nam je reč…” i dodala da se „u naše vreme često može čuti da knjige postaju prošlost, da digitalno doba diktira svoja pravila, život, međutim, svedoči o nečem drugom. Snaga reči postaje sve veća, kao što postaje veća i odgovornost za izrečenu, a tim pre i štampanu reč”.
Gošća iz Rusije je sa zadovoljstvom konstatovala da su „i njena domovina i Srbija i dalje zemlje koje čitaju”, i dodala da je „naš zadatak pre svega da pomažemo proces međusobnog upoznavanja. Više ruskih knjiga treba da se prevodi na srpski, više srpskih autora treba da nađe put do srca ruskih čitalaca. Mi treba da čuvamo i uvećavamo neprocenjivo blago naše slovenske pravoslavne kulture, našu Bogom danu ćirilicu!”.
„Za Ruse i Srbe podjednako su draga imena Tolstoja, Dostojevskog, Puškina, Šolohova kao i Petra Petrovića Njegoša, Branislava Nušića, Dobrice Ćosića i Ive Andrića. Neka se ovaj niz slavnih imena nikada ne prekine, neka se popunjava novim imenima”, poručila je Naročnickaja, i dodala da će možda baš na ovom sajmu posetioci naći za sebe nove autore, nova dela koja će im otkriti Rusiju.
Čast da zvanično otvori Sajam pripala je reditelju i piscu Emiru Kustirici, dvostrukom dobitniku Zlatne palme na filmskom festivalu u Kanu, dobitniku Zlatnog lava na Venecijanskom festivalu i nacionalnom ambasadoru UNICEF-a u Srbiji.
Pre besede koju je nazvao „pismenim radom” priznao je da prvi put ima tremu iako je govorio pred daleko većim auditorijumom, budući da je knjiga za njega mnogo veća svetinja, naglasivši da mu je velika čast što je dobio poziv da otvori Sajam knjiga sa kojim je vršnjak.
Kusturica je u besedi „Biti pismen” jasno razgraničio važnost pismenosti i obrazovanja od gomilanja praznih podataka s interneta, praveći razliku između pismenog čoveka, u klasičnom smislu, od moderne „selfi” ličnosti, koja je opsednuta sobom, jednako kao i koristoljubljem, novcem i vladajućim ideologijama, „čiji je cilj da izvedu dokaz o tome da smo svi hulje, protuve i secikese, i da nas neprestano treba kažnjavati”.
On je ukazao na to da „selfi čovek” gomile neće nestati sve dok se ne desi velika katarza i duhovno pročišćenje: „Biti pismen u prošlom veku značilo je biti uvažen! Gde god se pojavljivao pismeni čovek, bio je zapažen. U školi, bioskopu, na ulici, u pozorištu, na tramvajskoj stanici, u ciganmahali. Nije reč samo o gramatičkoj pismenosti, niti o prividu koji stvaraju savremeni autodidakti i izvođači informatičke revolucije. Kada bi neko za nekoga rekao: On je pismen, ili, Ona je pismena kao da je glasno izrazio uvažavanje prema osobi nad kojom je lebdeo oblak, pokrivajući glavu kao veliku tajnu, ali i ništa manji zbir vrlina. Pismeni nije bio savršen, ali mu je to bila namera. Tešio se i on engleskom poslovicom Nobody is perfect, a njegov vrhunac je otelotvoren u argentinskom piscu Horheu Luisu Borhesu. Pismeni je zatrpan otpadom informatičke revolucije, nije dovoljno zao, korumpiran i nije se složio s idejom da nema Boga! Najviše na šta je, u tom slučaju, pristao bila je Jungova ideja da su još jedino gluplji od onih koji tvrde da ima Boga oni koji kažu da ga nema”, dodao je Emir Kusturica.
Kusturica je naglasio i da sve više ljudi piše, a da ih sve manje čita knjige, iako ga je Sajam knjiga „uvek privlačio kao mesto gde bi se čovek lako prevario da se zbog velikog broja ljudi otvara sajam automobila a ne knjiga, i gde nekad između knjiga teče reka ljudi izbeglica iz realnog života ka mnoštvu knjiga, isto kao što vernik beži Bogu!”
Govoreći o ruskoj literaturi Dostojevskog, Čehova, Tolstoja, Bulgakova, proslavljeni reditelj je ukazao na stvarnost književnosti koja je ponekad realnija i od samog života, a pogotovo od naše savremenosti, čija je iluzornost potkrepljena novim medijima.
„Kako je pusta mladost koja nije otkrila Antona Pavloviča Čehova! Šta bi bilo da nam dušu nisu preplavile Tolstojeve rečenice u kojima je svetlost padala i na najsitniji detalj! Znali smo boju dugmeta na mundiru Vronskog, a lik Ane Karenjine bio je jasniji od upečatljive glumice na filmskom platnu. Da nije bilo Bulgakova kako bismo osetili apsurd i paradoks? Da nije sve izgubljeno, a nikada nije sve izgubljeno, potvrđuju nam pojave koje kao usamljene zastave u pustinji mašu i potvrđuju nam da ima pismenih, samo su nam sklonjeni s očiju! Oni su stisnuti između hiljadu informatičkih čuda, jutjubova, rijaliti šoua, ali i određeni političkom korektnošću kao najnovijom verzijom globalne autocenzure”, poetično je zaključio Kusturica.
Obraćajući se reci ljudi koja će i ove godine posetiti Sajam knjiga, Emir Kusturica je ponovo uzvisio ideal pismenog čoveka, koji će i na ovom sajmu knjiga ponovo biti proslavljen i „da ga vidi neko dete u čijem životu će, u budućnosti, kada odraste kao mi, biti sve drukčije”.
U okviru svečanog otvaranja nastupila je primadona Jadranka Jovanović koja je otpevala pesmu „Što se bore misli moje” Kornelija Stankovića, za koju je reči napisao knez Mihailo, kao i rusku romansu.
Najmasovnija kulturna manifestacija u Srbiji i najveći sajam knjiga u regionu, biće otvorena svakoga dana do 1. novembra od 10 do 21 sat.
Izvor: www.sajamknjiga.rs