Naziv ovog grada treba menjati po padežima kao imenicu srednjeg roda, u jednini.
Naziv Užice se u najstarijim zapisima javlja i menja u jednini i nastao je od reči Užice srednjeg roda, što je deminutiv reči uže u značenju „(kad reka čini) pâs/pojas” jer na mestu Starog grada u Užicu reka Đetinja čini jednu petljicu. Uporediti polje > poljice „malo polje”, što je i ime jednoga polja u Gorjanima kraj Užica.
Imenicu Užice po padežima menjamo na sledeći način: Užice, Užica, Užicu, Užice, Užicem, Užicu.
Pravopis, međutim, dopušta oba oblika, dajući prednost srednjem rodu: Užice-Užica-Užicu, bolje nego Užice ž. mn., Užica-Užicama; donedavno Titovo Užice i Titove Užice.
Ž. Veljković, Otkud ž u Užice, „Užička nedelja” 704, Užice, 2009.
Pravopis srpskoga jezika, treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Matica srpska, Novi Sad, 2020.