Ova reč došla nam je iz francuskog jezika – bonbon.
Prema pravilu o jednačenju suglasnika po mestu izgovora, sonant n, u izvedenicama, ispred usnenog b prelazi u usneni sonant m. Zato se u srpskom jeziku ova reč izgovara bombon(a), a ne bonbon(a).
U skladu sa ovim, ispravno je bombonjera, a ne bonbonjera.