Kada se u reči nađu u dodiru dva suglasnika različite zvučnosti, prvi u izgovornom nizu se prilagođava drugome. Drugi suglasnik od dva u neposrednom dodiru svojom artikulacijom utiče na prvi, pa se ovo jednačenje u fonetici naziva regresivna asimilacija suglasnika po zvučnosti.
Pravi suglasnici, po artikulaciono-akustičnom elementu zvučnost / bezvučnost podeljeni su u parove čiji se članovi artikulaciono-akustički razlikuju samo po zvučnosti.
Zvučni suglasnici: B, G, D, Đ, Ž, Z, DŽ
Bezvučni suglasnici: P, K, T, Ć, Š, S, Č, F, H, C
Suglasnici F, H, C nemaju svoje zvučne parnjake.
Podela suglasnika u srpskom jeziku>>
U situaciji kada se zvučni nađu pred bezvučnim suglasnicima – pretvaraju se u svoje bezvučne oponente, i obrnuto, kada se bezvučni nađu pred zvučnim suglasnicima – pretvaraju se u svoje zvučne oponente.
vrabac – vrapca; top – tobdžija
beg – bekstvo; burek – buregdžija
nazadak – nazatka; svat – svadba
žeđ – žećca
držati – drška
naručiti – narudžbina; papuča – papudžija
Bezvučni suglasnici F, H, C ispred zvučnih suglasnika ostaju nezamenjeni jer nemaju svojih zvučnih parnjaka: Vrhbosna, Salihbegović. Naravno, pred njima će zvučni suglasnici biti zamenjeni svojim bezvučnim alternantima: pothraniti, rasformirati, iscureti.
Ispred sonanata (glasnika), koji su zvučni, ali – sa osobinama vokala, bezvučni suglasnici se neće zamenjivati svojim zvučnim alternantima: sjediniti, smrviti, slika, svojstvo, tvorba, tvrditi, tresti, pričati. Sa svoje strane, ni sonanti takođe ne menjaju svoju zvučnost kada se nađu pred bezvučnim suglasnicima: krst, rt, Janko, šampanj, cink, stranka, slamka, poljski.
Naš pravopis predviđa i neke izuzetke.
U pisanju, zvučno D ostaje neizmenjeno bezvučnim alternantom T ispred bezvučnih S i Š, i to u svim položajima u reči: odsustvo, a ne otsustvo; predsednik, a ne pretsednik niti precednik; sredstvo, a ne sretstvo; predškolski, a ne pretškolski; odšetati, a ne otšetati; podšišati, a ne potšišati itd.
U pisanju, zvučno Đ ostaje neizmenjeno bezvučnim alternantom Ć u položaju ispred nastavka -stvo: vođstvo, a ne voćstvo.
Neizmenjeni ostaju i zvučni suglasnici pred bezvučnim, i obrnuto, kada se nalaze na kraju prefiksa, ili reči u složenicama u kojima bi dosledna zamena odgovarajućim alternantima uticala na značenje reči: predturski, a ne pretturski niti preturski; podtekst, a ne pottekst niti potekst; postdiplomski, jurisdikcija, adherentan i sl.
Do odstupanja dolazi i u pisanju nekih stranih imena i prideva od njih izvedenih: Vašington, a ne Vašinkton, vašingtonski; Pitsburg itd.
Čitajte o najčešćim jezičkim nedoumicama u srpskom jeziku OVDE.
Gramatika srpskog jezika za gimnazije i srednje škole, Živojin Stanojčić, Ljubomir Popović