Slog je izgovorna jedinica koju konstituiše jedan samoglasnik, sam ili sa suglasnikom, odnosno sa suglasnicima ispred i/ili iza njega.
U srpskom jeziku glasovna struktura je takva da unutar sloga postoji težnja ka rastućoj zvučnosti (sonarnosti). Zato se unutar reči granica sloga najčešće nalazi iza samoglasnika. Ako unutar reči postoji grupa koja počinje sonantom za kojim sledi suglasnik ili drugi sonant, granica sloga se nalazi iza tog sonanta (npr. Želj-ko, mar-ka, mal-ter, per-la, him-na, am-ne-zija).
Sonanti su srpskom jeziku su>>>
Prvi slog u reči može biti samoglasnik ili može počinjati samoglasnikom (npr. a-ko, am-bar). Poslednji slog reči može se završavati suglasnikom, što se zove zatvoreni slog (npr. ku-pac, za-kon, če-kić).
Slog može biti identičan sa morfemom (npr. na, tu, u, na-pad, u-pis) ili može biti nepodudaran sa bilo kojom morfemom (npr. vra-na, pe-ron, tu-nel), kao što i struktura morfeme nije uvek podudarna sa strukturom sloga, npr. morfeme k, s, pst nisu slogovi.
Slog je izgovorna jedinica koju konstituiše jedan SAMOGLASNIK ili (jedan) SONANT, sâm ili sa suglasnikom, odnosno sa suglasnicima ispred i/ili iza njega.
OBJAŠNJENJE. Postoje i reči od jednog sloga, upravo tzv. JEDNOSLOŽNE: grb, prst, mrs, brz, krv, smrt, krst, crv, crn …
Pozdrav, etnolog
Pozdrav i Vama. 🙂
Hvala na odpozdravu („oTpozdravu“) nego, da li je umesna DOPUNA? Etnolog Radomir
U kom kontekstu?