Tačka sa zapetom predstavlja razdvojni znak izrazitiji od zapete, a slabiji od tačke.
Tačku sa zapetom pišemo između dveju gramatički nezavisnih rečenica između kojih bi mogla stajati i tačka, ali se ipak shvataju kao sadržajna celina, jer su jedna sa drugom tešnje povezane nego sa susednim rečenicama.
Upotreba ovog interpunkcijskog znaka korisna je pogotovo za razdvajanje onih rečenica koje sadrže više zapeta.
Tačka sa zapetom može se upotrebiti i za odvajanje poslednjeg dela rečenice koji se dodaje kao naknadna odredba, što znači da se može upotrebiti umesto zapete.
Takođe, može se upotrebiti umesto zapete iza delova teksta koji čine niz, nabrajanje, bilo da ti delovi teksta počinju crtom, bilo da počinju brojevima ili slovima, ili im je početak bez ikakvih znakova.
Tačkom i zapetom završava se pasus samo ako je ceo niz, uprkos razlomljenosti u pasuse, zadržao karakter jedne rečenice, u kojoj na početku članova niza stoji malo slovo, a po pravilu se ni unutar niza ne prekida rečenica, odnosno ne piše se tačka iza nje i veliko slovo.
Takođe, ovaj znak se može koristiti i pri odvajanju nizova reči koji nemaju rečenični karakter, nego predstavljaju podatke koji se nižu.