U svom romanu Numero Zero književnik Umberto Eko se bavi istinama i lažima masovnih medija. U intervjuu za francuski „Le Monde”, Eko je objasnio zašto je povratak radikalne kritike u novinarstvo neophodan.
Da li i dalje intenzivno čitate novine?
Svako jutro pročitam najmanje dva lista i pregledam dosta novina na dnevnom nivou. Ne mogu popiti kafu i početi dan bez udubljivanja u novine. I dalje se rukovodim Hegelovom idejom da je čitanje novina dnevna molitva modernog čoveka. Uz to sam i saradnik u novinama – pišem za dnevnik i nedeljno izdanje. No, retko kada idem dalje od naslovnica, zato što se mediji očajnički trude da svako jutro ponove informacije koje su otkrivene dan pre.
Da li je ponavljanje tih informacija, bez dodavanja dubine, pretnja za opstanak pravog novinarstva?
Mediji i dalje čine sve u svojatanju vesti koje se prethodno emituju na televiziji i radiju, bez dodavanja neke značajne vrednosti. To je velika kriza, koja postoji gotovo od rođenja televizije.
Treba li novinarstvo da učini više u kritičkom promišljanju o životu?
Svedoci smo izumiranja militantne kritike. Da, moramo rehabilitovati kritičko razmišljanje u novinarstvu, i proširiti njegov spektar, između ostalog i internet. U novinama bi trebalo imati jednu do dve stranice za kritikovanje internetskih stranica, gde bi se ukazalo na lažljive portale i na one kojima čitaoci mogu verovati. Ne bi se trebalo odreći uloge oblikovanja javnog ukusa. Novine istovremeno mogu biti kritički filter i ostati demokratične.
Da li je vlasništvo medija u rukama nekoliko velikih grupacija opasno po budućnost novinarstva?
To je istinski problem. U Italiji sve novine zavise o više industrijskih preduzeća i moćnih banaka. U Francuskoj je slična situacija. Zbog toga moramo postaviti snažno rukovodstvo na čelo novina i odupreti se određenim pritiscima.
Vlasnik novina iz vašeg romana kaže „da se mora govoriti jezikom čitalaca, a ne intelektualca”. Ne bi li, međutim, i sami trebalo da budemo kritični prema vlastitim čitaocima?
Ili ćeš pokušati izgraditi svoga čitaoca, ili ćeš slediti njegov pretpostavljeni ukus, rukovodeći se istraživanjima javnog mnjenja. Eugene Sue je dao svojim čitaocima ono što su želeli; Balzak je oblikovao njihov ukus nudeći im priče sa situacijama i stilovima koje nisu zamišljali. Neke knjige kažu: „Ja sam poput tebe”, a druge „Ja sam drugačiji”. Treba izbeći homogenizaciju stila kojem svedočimo, a koji se čak i zahteva od strane nove medijske industrije.
Klišei – šta o tome imate da kažete?
Dobro sam se zabavljao stvarajući u knjizi popis klišea koji dominiraju u medijima. Čak i novinari u „dobrim” novinama priznaju da ti klišei dominiraju i kod njih. To je oblik lenjosti. Za književnost kažu da joj je svrha održavati jezik u uptrebi. Novine bi trebalo da imaju isti cilj. Klišei parališu jezik.
Fascinirani ste teorijama zavere koje stalno cirkulišu na društvenim mrežama. Zbog čega?
Član sam društva koje se nastoji boriti protiv okultizma i teorija zavere. Prema tome, laž me fascinira. Zbog toga skupljam knjige o lažima. Nemam Galilea u svojoj zbirci, nego Ptolemeja, zato jer je pogrešio! Volim i alhemičare, te mađioničare. Semiotika – naša sposobnost stvaranja znakova i simbola – se ne sastoji toliko od načina na koji govorimo istinu koliko od sposobnosti da lažemo. Pismo propovednika Džona, koje se proširilo u 12. veku, opisivalo je neverovatno kraljevstvo negde u središtu muslimanskog sveta kojim vlada hršćanski kralj. Marko Polo ga je tražio tokom putovanja u Kinu. Velike laži stvaraju istoriju. Protokoli sionskih mudraca – antisemitska prevara koja je imala cilj razotkriti židovski plan za svetsku dominaciju – nažalost je jedan od poznatijih primera. U svakom slučaju, laži su imale veliki uticaj na istoriju.
Što je jedinstveno za današnje teorije zavere?
Danas su bolji komunikacijski kanali, pa imamo veće i brže širenje laži. Pre su falsifikatori morali pronaći određenu vrstu urednika. Danas svaki antimuslimanski lažljivac ili svaki antisemitski imbecil može objaviti svoje zavere na internetu. Filozof Karl Proper je napisao da je zaverenički sindrom konstanta u civilizacijama: prema Homeru, Trojanski rat je počeo zaverom bogova. Teorije zavere nas lišavaju odgovornosti. Sociolog Georg Simmel je rekao da snaga velikih tajni dolazi iz njihove praznine. Najbolje zavere su one koje niko ne može pobiti.
Imaju li novinari ulogu u zaustavljanju zavera?
Novinari moraju doprineti sprečavanju vladavine laži i manipulacija. To bi morala biti jedna od njihovih borbi, uz očuvanje kritičkog duha, i izbegavanje standardizacije misli.
Izvor: www.lupiga.com