Zasad samo u selima žena ne zaostaje za čovekom – produžio je Šamohin – ona tamo jednako misli i oseća, jednako se uporno bori s prirodom u ime kulture, kao i čovek. Građanka, buržujka, inteligentna žena odavno je zaostala i vraća se u svoje prvobitno stanje, i već je napola čovek, napola zver; zahvaljujući njoj izgubljeno je vrlo mnogo onoga do čega se došlo trudom ljudskog genija. Žena malo-pomalo iščezava i njeno mesto zauzima prvobitna žena. Takva zaostalost inteligentne žene preti kulturi ozbiljnom opasnošću, u svome kretanju unazad ona se trudila da povuče za sobom čoveka i zadržava njegovo kretanje napred. To je nesumnjivo.
Zapitah ga zašto uopštavati, zašto po jednoj Arijadni suditi o svim ženama. Već i sama težnja žena za obrazovanošću i ravnopravnošću polova, koju razumevam kao težnju za pravdom, po sebi isključuje svaku pretpostavku o kretanju natrag. No, Šamohin me je jedva slušao i nepoverljivo se smeškao. On je nepovratno postao vatreni i uvereni ženomrzac, i nije bilo moguće promeniti mu to uverenje.
– Eh, pustite! – prekide me on. – Čim žena u meni ne gleda čoveka ravnoga sebi, nego mužjaka, i ceo svoj život se upinje samo da mi se svidi, to jest da me osvoji, može li tu onda biti reči o ravnopravnosti? Oh, ne verujte im, one su veoma, veoma lukave! Mi, ljudi, brinemo se o njihovoj slobodi, ali one nikako neće tu slobodu i samo se pretvaraju da hoće. Užasno su lukave, strahovito lukave!
Postala mi je dosadna ta rasprava. Spavalo mi se. Okrenuh se prema zidu.
– Da – začuh, dok me je hvatao san. – Da. Svemu je, brate, krivo naše vaspitanje. U gradovima se celokupno obrazovanje žena svodi uglavnom na to da od nje nastane čovek-zver, to jest, da se svidi mužjaku i da ume da ga pobedi. Da – Šamohin uzdahnu. – Treba zajednički podizati i učiti dečake i devojčice, da jedni i drugi uvek budu zajedno. Treba odnegovati ženu tako da ume, baš kao muškarac, da uvidi sopstvenu nepravičnost, u suprotnom, ona je, po njenom mišljenju, uvek pravu. Uveravajte devojčicu još od pelena da čovek, na prvom mestu, nije ni kavaljer, ni mladoženja, nego njezin bližnji, njoj u svemu ravan. Učite je da misli logično, da uopštava, i ne uveravajte je da je njezin mozak manji po težini od muškarčevog, te da zato može biti ravnodušna prema nauci, umetnosti i uopšte prema kulturnim tekovinama. Muškarac, kalfa, obućar ili moler, takođe ima mozak manjih razmera nego odrastao čovek, pa ipak učestvuje u opštoj borbi za opstanak, radi i muči se. Treba, isto tako, odbaciti taj manir pozivanja na fiziologiju, trudnoću i porođaj, pošto, pre svega, žena ne rađa svaki mesec, drugo, ne rađaju sve žene i, treće, normalna seljanka radi u polju uoči poroda i ništa joj zbog toga ne bude. Zatim, treba težiti punoj ravnopravnosti u svakodnevnom životu. Ako čovek pridrži dami stolicu ili podigne maramu sa zemlje, neka mu onda ona isto tako uzvrati. Neću imati ništa protiv ukoliko mi devojka iz dobre porodice pomogne da obučem kaput ili mi pruži čašu vode…
Arijadna, A. P. Čehov, preveo Mihajlo Pantić, Dama sa psetancetom i druge priče, Vulkan izdavaštvo, Beograd, 2019.